FAMOZNO: KONCEPTUALNA PRISTRASNOST
Nema, inače, majčinog sina koji je imun na konceptulnu (kognitivnu) pristrasnost. Pristrasne procene situacija i precenjivanje sopstvenih mogućnosti svakodnevni su uzrok svakojakih pičvajza, a kognitivne pristrasnosti su naročito kobne u avijaciji - u šta se možete uveriti gledajući Air Crash investigations na kanalu National Geographic - i u politici, u šta se možete uveriti tako što ćete pogledati kroz prozor.
Srbija je obećana zemlja konceptualnih pristrasnosti. I to onih veoma dugog trajanja. Koncepti sklepani u drugoj polovini XIX veka aktuelni su i danas, na kraju prve četvrti XXI. Informacije koje potvrđuju ispravnost koncepta su nepromenjene, čeka se samo da se činjenice koje protivreče drevnoj zamisli usklade sa konceptom pa da posle živimo dugo i srećno. Uzgred rečeno, napred pomenuti koncept (znate na koji mislim) osnovni je - verovatno i jedini uzrok - zbog koga je naše društvo zaglavilo u ovom ćorsokaku.
Kao što već decenijama pišem, širom otvorena figurativna vrata za izlaz iz ćorsokaka - iz koga zasad niko i ne pomišlja da izađe - bila bi afirmacija političkog koncepta zasnovanog na što je moguće nepristrasnijoj proceni situacije i suprotstavljanje tog koncepta vladajućem konceptu Srba svih i svuda. Tako bi se uspostavila makar krhka ravnoteža. Naš famozni prijatelj, Prijatelj studenata, ne misli tako. A evo kako misli, što reko Blic. U svom poslednjem pismu studentima, na početku pismeta Prijatelj piše sledeće: „Hvala Basari na replikama, a vi ako nađete vremena, pročitajte ponovo moje pismo i Basarine replike, pa se sami uverite ko je u pravu.“
Ako se pitate zašto studentski prijatelj svojeručno ne napiše u čemu to tačno nisam u pravu - nego to prepušta „čitalačkoj pažnji“ - znajte da je to zato što Prijatelj računa na konceptualnu pristrasnost čitateljstva i klijentelstva, za koje bi Prijatelj bio u pravu sve da piše konceptualno mnogo fantastičnije nego što inače čini.
Ja neću stvar prepuštati proceni čitalaca, nego ću reći da Prijatelj studenata nije u pravu. U takvim raspravama uvek je u pravu onaj kome bi bilo draže da nije u pravu, a to je u datom slučaju moja neznatnost.
Koliko god Prijatelj mislio da je u pravu kad tvrdi da neorganizovanost i amaterizam mogu nadvladati organizovanost i profesionalizam i da se visokoprofesionalizovanoj politici - ostavimo kvalitet po strani - s tradicijom dugom 145 godina mogu suprotstaviti nepolitični Jaćimović i Dijana Hrka, radiće isto što i ja: džaba će krečiti, doduše sa konceptualno pristrasnim predznakom.
Konceptualna pristrasnost sa čijih pozicija piše Prijatelj rođena je sestra konceptualne pristrasnosti koja nas je i uvaljala u govna, što će reći pseudoepskih uzdanja da „boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka“ i da „pravda uvek pobeđuje“.