Bdela je nad njim dok je umirao, a jedno nikad nije oprostila: Besmrtna priča Vaska Pope i njegove jedine ljubavi
Nakon smrti Vaska Pope, njegova supruga Jovanka Haša Singer posadila je kraj njegovog groba jelku. Taj nežni gest bio je nastavak njihovog jedinstvenog novogodišnjeg rituala – skromnog, simpatičnog i simboličnog običaja koji su negovali godinama.
U njihovom malom stanu bilo je mesta za sve – nebo, sunce, vrbe i tišinu. Sve to živelo je u pesmama Vaska Pope, a izvor je bio u jednom pogledu – onom koji je pronašao u očima Jovanke Haše Singer.
Ljubav koja je počela pogledima
Priča o Vasku Popi i Jovanki počela je u Vršcu, gde je pesnik završio osnovnu školu i gimnaziju. Susreti su bili tihi i skoro neprimetni – prolazili su jedno pored drugog u ulici nazvanoj po nemačkom pesniku Aleksandru Lenauu i samo se pogledavali.
To je za RTS otkrila Sanja Đaković, autorka ture „Ljubavna šetnja Beogradom“:
"Onako, u prolazu, samo su se gledali. Ti pogledi, kratki, ali uporni, ubrzo su prerasli u bliskost."
Visoki i pomalo krakati Vasko Popa dopao se Haši, a onda joj je jednog dana prišao i zamolio dozvolu da je pozdravlja. Nakon toga počeli su da se viđaju i razgovaraju, a iz tih susreta nastala je čuvena pesma „Očiju tvojih da nije“.
Tajna prosidbe i harmonija doma
Sećanja na početke ljubavi čuvala je i Haša Popa. Posebno je pamtio trenutak kada je Vasko Popa došao u dom njenog oca, uglednog vršačkog advokata, da zatraži njenu ruku. Tada je kućna pomoćnica, iznenađena, prokomentarisala:
"Ju, ta neća valjda naša Hanzi da se uda za ovog šrajbera?! Od čega će oni da živu?"
Ipak, sumnje su nestale. Njihov zajednički život bio je skladan i ispunjen tišinom i međusobnim poštovanjem. Haša je diplomirala arhitekturu i kasnije predavala na Arhitektonskom fakultetu, ali je karijeru stavila u drugi plan kako bi bila uz supruga.
Nisu imali dece, ali jedno drugom bili su ceo svet – bez spoljnog dokazivanja, tiho i postojano. Živeli su u jednosobnom stanu nedaleko od Tašmajdana, danas obeleženom spomen-pločom:
"Vasko Popa, pesnik, u ovoj kući živeo je od 1951. do 1991. godine."
Skroman prostor pretvorili su u dom pun topline, razumevanja i poezije.
Video: In memoriam David Albahari