Predrag J. Marković

SVETOSTEFANSKA REPUBLIKA

Foto: Kurir
Prekjuče je Republika Srpska proslavila svoj dan. Svake godine postavlja se pitanje o njenom opstanku i mogućnosti daljeg oduzimanja ovlašćenja. Prošla godina je bila posebno dramatična zbog naloga za hapšenje Dodika.

Sve je počelo kada je Kristijan Šmit, tzv. visoki predstavnik kome Savet bezbednosti nije potvrdio mandat, optužio Dodika za podrivanje ustavnog poretka. A to podrivanje se sastojalo u odbijanju Republike Srpske da u „Službenom glasniku“ objavljuje odluke visokog predstavnika, koji se ponaša kao kolonijalni upravitelj u Africi 19. veka.

Osim kolonijalnog prezira prema svim narodima BiH, Šmit je pokazao i političku nesmotrenost. Još jednom se videlo da funkcioneri EU često rade protiv interesa svojih zemalja. Svaka destabilizacija u našem regionu otežala bi nevolju koje se Evropljani najviše plaše. Noćna mora vlada i stanovnika evropskog Zapada su migranti i izbeglice. Ako bi neki kratkovidi birokrata kao taj Šmit izazvao sukob na Kosovu ili u Bosni, iste večeri bi se veliko deo tamošnjeg preostalog življa sjurio na Zapad.

Na sreću Republike Srpske i celog regiona, tu državu čuva nešto jače od svakog guvernera iz belog sveta. To je privrženost naroda. Nema načina da ljudi koji žive u toj republici zavole centralizaciju i vlast Sarajeva. Kakve god bile odluke i optužbe. Decenijama se čuju glasovi iz Sarajeva kako je Republika Srpska smetnja za efikasniji razvoj Bosne i Hercegovine. I to kažu oni čija je država podeljena na deset malih državica-kantona, od kojih svaki ima vladu i birokratiju. Najbolji primer nemogućnosti centralizacije je Mostar. Taj nekada jedinstveni grad podeljen je na dva dela. Mnogi mladi ljudi u njemu nikada nisu prešli most po kome je grad i nazvan. Drugi primer nemogućnosti centralizacije te nesrećne i nemirne Bosne je navijanje. Možete li zamisliti Hrvate iz zapadne Hercegovine kako u utakmici Hrvatska - BiH navijaju za reprezentaciju svoje matične države?

Milorad Dodik je opet napravio neočekivan potez i izgladio odnose sa SAD.

Republika Srpska ulazi u novu godinu s manje spoljnopolitičkih problema nego u 2025. godini. Ipak, postoje problemi koji prevazilaze dnevnu politiku, kako spoljnu, tako i unutrašnju. Najveći problem RS je demografija. Jugozapadni i jugoistočni delovi te države su skoro potpuno prazni. Reći ćete, kao i većina krajeva u drugim zemljama regiona. Druge zemlje nisu ugrožene spolja.

Republika Srpska ima neke zanimljive prednosti za budućnost. U veku u kome će voda biti jedan od najvećih resursa, Srpska obiluje vodom. Drugo polje na kome je ova zapadna srpska zemlja ojačala je kultura. Pre neku godinu je roman o stradanjima Srba u ratu iz ugla ondašnjeg čoveka dobio NIN-ovu nagradu. Serije i filmovi s tematikom iz tih krajeva i/ili tamošnjim autorskim timovima sve su bolje i popularnije. Na kraju krajeva, umetnost je ta koja više oblikuje naš osećaj identiteta nego državne svečanosti i zvanične objave.
Ali ono što posebno gane svakog ko iz Srbije ode u Republiku Srpsku jeste ljubav koju tamo imaju za Srbiju. Koja nama ovde ponekad nedostaje.