"IZGUBILA TRI SINA, A NAJTEŽE JOJ BILO KAD JE IZAŠAO SNIMAK" Bolna ispovest Suzane Mančić: Prvog sina sam rodila u šestom mesecu i posle dva sata ga izgubila...
Suzana Mančić (69) otvoreno je govorila o verovatno najtežem periodu života, priznajući da je aferu sa intimnim snimkom podnela teže nego gubitak deteta.
Kako je priznala, osećaj javnog poniženja bio je toliko snažan da se povukla iz svakodnevnog života, zatvorila u svoj dom i danima nije imala snage da se pojavi u javnosti.
- Taj period života želim da zaboravim, ali ne mogu. To je nešto najstrašnije što mi se desilo. Nisam izlazila na ulicu. Rodbina mi je donosila hleb, deca nisu išla u školu. To mi je najteži trenutak jer sam izgubila dostojanstvo. Ljudi su me voleli do tada, a onda su me gledali sa zgražavanjem. Nisam bila kriva da bih trpela taj javni linč, javnost me je osudila. Mnogo sam plakala, ali vreme je učinilo svoje i nekako sam prevazišla - priznala je Suzana.
- Taj događaj me je zaustavio u svemu, ali sabrala sam se i sada mi se čini kao da sam to sanjala. Svaki težak životni događaj me je naveo da se presaberem, da vidim ko sam i šta sam i da nastavim dalje. Imala sam teških trenutaka u životu: gubitak roditelja, razvod, izgubila sam tri sina, ali ipak, najteži mi je taj sporni snimak koji je isplivao. Moramo da se naviknemo da se radujemo lepim stvarima i da se pomirimo s lošim,da se pomirimo s gubitkom i da ga prevaziđemo kako znamo i umemo - ispričala je nekadašnja Loto devojka.
- Prvog sina sam rodila u šestom mesecu i posle dva sata ga izgubila. Kako se dete rodilo, doktorka je rekla: "Nemojte da se nadate." U tim situacijama čovek mora biti jak. Cenim iskrenost i bila sam zahvalna doktorki što mi je tako otvoreno rekla i nije me zavaravala. Doktori su mi rekli da bih do sada imala tri sina, ali imala sam spontane. Potiskujem loše stvari i loše uspomene. To je sudbina žene, dobija i gubi, ali samo treba gledati napred i pomiriti se s gubitkom. Nakon toga desila mi se ćerka Teodora, pa druga ćerka Natalija, koja se rodila u Moskvi, pre vremena, u sedmom mesecu, i dva meseca je bila u bolnici. Ćerke su mi divne i mogu da kažem da sam srećna žena - rekla je Mančićeva ranije za medije.
- Iako su mi doktori svaki put rekli da sam nosila dečaka, ne mogu sto posto da verujem u to da su sve bili sinovi, jer je u našoj tradiciji da želimo da rađamo mušku decu. Mislim da možda takvim odgovorom teže da vas stimulišu da nastavite sa pokušajima. Ali, ja sam želela da imam sina Aleksandra, po mom ocu, i sina Stojana. Uvek sam volela ta stara, arhaična imena. Nisam poznavala nijednog Stojana, ali sam svaki dan išla u školu Ulicom Stojana Novakovića i nekako mi je to ime uvek zvučalo čvrsto, stameno. Na prvom ultrazvuku sa Teodorom, bila sam ubeđena da ponovo nosim dečaka. Kada mi je lekar saopštio da je devojčica, rekla sam da je to nemoguće i zaplakala kao poslednja seljanka. Ali, tolika moja želja za muškim detetom nastala je iz vrlo sebičnog razloga. Ja sam jedinica i u životu sam morala da budem i muškarac i žena, da se sama izborim protiv svih zabrana, roditeljskih, školskih, društvenih, čaršijskih. Morala sam sama da obezbedim i zaštitu i opravdanje, sve ono što sam idealizovala da bih bila u ulozi starijeg brata kojeg nikada nisam imala. Želela sam da ga moja ćerka ima - priznala je lepa plavuša.
kurir.rs/Hello