"NA PROSLAVI MI SE SLOŠILO, A ON JE OBEĆAO DA ĆE MI DATI BUBREG!" Branko donirao organ drugu iz detinjstva - agonija trajala 7 godina, a onda se pojavio on
Pravo prijateljstvo se meri godinama, ali ova priča pomera sve granice i prijateljstva, ali i humanosti. Kada je život Siniše Novakovića iz Bogatića doveden u pitanje usled otkazivanja bubrega, njegov drug iz detinjstva, Branko Đalamić, nije oklevao ni trenutka.
Doneo je odluku koja se ne sreće često: poklonio mu je svoj bubreg. Danas su oni više od prijatelja, oni su zaista braća po krvi i heroji našeg vremena.
Branko i Siniša su o svom prijateljstvu govorili u emisiji "Puls Srbije" u društvu supruga Sanje i Slavice, koje su im bile najveća podrška:
Siniša Novaković kaže da mu je svakodnevnica bila izuzetno teška. Donora nije imao, njegova majka želela ali nije mogla da mu da bubreg:
- Živeo sam sa tim nekako, išao sam napred nisam odustao. Onda se pojavio moj brat i tada sve kreće bolje i danas je. Bili smo na jednoj proslavi i meni se slošilo. Izašao sam napolje a Branko je izašao za mnom i rekao mi da će mi dati bubreg. Ja sam ostao u šoku. Posle dva, tri dana smo otišli supruga i ja kod njega kući.
Sinišina supruga kaže da je njihova agonija trajala čitavih 7 godina; od postavljene dijagnoze do transplantacije. Organ je mogao da se kupi samo u Rusiji.
- U Rusiji je organ koštao 220.000 dolara i tu su mi čak rekli, kada sam ih kontaktirala, da oni imaju već na stanju bubreg koji bi bio kompatibilan za Sinišu. Bubreg u Belorusiji je jeftiniji i košta oko 80.000 evra. To su ogromne cifre za nas. Nismo radili, novca nismo imali. Krenuli smo u akciju prikupljanja sredtsava, a za nekih mesec dana smo uspeli da skupimo polovinu sume koja je potrebna za Belorusiju. Međutim, on je imao otvorenu ranu koja je curela konstantno i nije mogao da ide u tamo. Branko nam je saopštio svoju odluku. 20. novembra smo poslali dokumenta za Tursku, a 26. smo otišli - kaže Slavica.
Transplantacija u Turskoj
Donor Branko kaže da je transplantacija bila jedina nada i da o svojoj odluci nije mnogo razmišljao:
- Siniša i ja smo ista krvna grupa i ni jednog trenutka nisam razmišljao. Nisam razmišljao o posledicama. Otišli smo i izvršili smo intervenciju u Turskoj, jer u Srbiji ta vrsta transplantacije nije dozvoljena zakonom. Nadamo se da će država uskoro menjati zakon. Nakon operacije, kada je on izašao iz šok sobe, ja sam mu pustio pesmu "Hej živote umoran sam", to je na neki način naša pesma i vrlo je emotivno bilo, postoji i snimak svega toga. Tad smo znali da je sve u redu.
Njegova žena mu je bila puna podrška u doniranju, a kaže da se ne radi o spašavanju jednog života, već života čitave porodice:
- Uvek treba nekome pomoći, kada smo u mogućnosti. Svi se viđamo dosta često, skoro svakodnevno - ističe Sanja.
Siniša se sada oseća dobro, a kako kaže kroz smeh, Brankov bubreg je navikao na pivo, dok njegov nije što im stvara problem.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs