da li ste znali?

Turski paša spalio mošti Svetog Save, ali ruka je spasena! Svetinja se nalazi u manastiru koji je izgradio Savin bratanac (FOTO)

Ruka Svetog Save nalazi se u manastiru Mileševa Foto: Shutterstock, Kurir.rs/N.H.
Poznato je da je mošti Svetog Save spalio turski Sinan-paša na brdu Vračar, međutim ruka srpskog svetitelja je ipak sačuvana.

Pravoslavni vernici u Srbiji 27. januara obeležili su Savindan, praznik posvećen Svetom Savi. Sveti Sava je najmlađi sin rodonačelnika dinastije Nemanjić Stefana Nemanje, bio je prvi srpski prosvetitelj i prvi arhiepiskop samostalne srpske crkve.

Poznato je da je mošti Svetog Save turski Sinan-paša spalio na brdu Vračar, međutim ruka srpskog svetitelja je ipak sačuvana.

Sveti Sava je posle povratka iz Svete Zemlje prolazio kroz Bugarsku gde su ga svečano dočekali bugarski car Asen i patrijarh Joakim. Tu je iznenada preminuo oko ponoći 14. januara 1235. godine u tadašnjoj bugarskoj prestonici Trnovu. Smatra se da je preminuo od zapaljenja pluća. Sahranjen je uz najveće počasti u crkvi Četrdesetorice Mučenika u Trnovu.

Bugari su želeli da zadrže telo Svetog Save, ali je srpski kralj Stefan Vladislav, inače zet bugarskog cara Asena II, otišao ka tastu da ga moli za Savino telo. Asen je izašao u susret zetu i dozvolio mu da godinu dana posle smrti Savino telo vrati iz Trnova u Srbiju. Kada su otvorili kovčeg, naišli su na Savine netruležne mošti. Tako je srpski kralj svečano sahranio mošti svog strica u svojoj zadužbini manastiru Mileševi.

Mošti su počivale u Mileševi sve do 1594. (ili 1595) godine, kada ih je Sinan-paša, koji je bio albanskog porekla, tokom Banatskog ustanka uzeo, odneo u Beograd i spalio ih na brdu Vračar 27. aprila. Ovime je želeo da kazni Srbe koji su podigli veliki ustanak protiv turske vlasti. Srbi su se okupljali oko moštiju Svetog Save da mole za utehu i lek. Mošti su za naš narod bile izvor nadahnuća u turskom ropstvu, a veliki broj muslimana je, pored pravoslavaca, takođe posećivao Savine mošti dok su se nalazile u Mileševi dobijajući utehu i isceljenje.

Pre spaljivanja moštiju, monasi su spasili ruku Svetog Save, koja se do 2007. godine nalazila u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja, a onda je vraćena Mileševi, gde se i danas nalazi. Od spaljivanja moštiju, kult Svetog Save je masovno počeo da se širi među srpskim narodom, ali i među Bugarima, Rusima i Grcima. „Tako se prah Svetog Save rasu po celom Srpstvu", napisao je jedan naš pisac.

Spaljivanjem moštiju Svetog Save, Sinan-paša je samo dodatno ojačao veru Srba, pa tako Himna Svetom Savi kaže: „Sinan-paša vatru pali, telo Svetog Save spali, al ne spali slave, niti spomen Save!"

Ruka Svetog Save je 28. maja 2025. godine preneta iz Mileševe u Vaznesenjsku crkvu u Beogradu povodom 850 godina od rođenja svetitelja i obeležavanja slave grada, Spasovdana. Sveta relikvija bila je izložena u Vaznesenjskoj crkvi i učestvovala je u litiji, a zatim je preneta u Hram Svetog Save na Vračaru, gde je ostala do Duhova 8. juna, a svi vernici su imali priliku da se poklone svetinji.

Bonus video: 

This browser does not support the video element.

02:09
"TEŠKA VREMENA NA KIM, ALI MI NE ODUSTAJEMO!" Kako je obeležen Sveti Sava uprkos tenzijama - Đaci Kosovske Mitrovice hrabro i složno: "Svi imaju jedan cilj..." Izvor: Kurir televizija