Golobrado praunuče srpskog milionera koje je oborilo 22 nemačka aviona: Petar Pjer Marinović - srpski dečak kome se Francuska divila
Petar Marinović Pjer bio francuski vojni pilot srpskog porekla, sa 22 vazdušne pobede ubraja se u asove Prvog svetskog rata.
Na grobu Petra Marinovića je postavljena spomen-ploča na kojoj piše: "Potporučnik Pjer Marinović, avijatičar, najmlađi as Velikog rata, 25 zvaničnih pobeda, Legija časti, Vojna medalja, Ratni krst sa 14 palmi, rođen 1.8.1898. u Parizu, poginuo 2. 9.1919. u Briselu. Žrtva hrabrosti i ljubavi za otadžbinu“.
Sa 18 godina je u Velikom ratu oborio prvi nemački avion. Do 19. rođendana oborio ih je čak 13.
Pradeda mu je bio Miša Anastasijević. Kapetan Miša, čuveni trgovac i još čuveniji dobrotvor, imao je preko 10.000 zaposlenih, 74 broda za prevoz soli, a novac nije samo zarađivao, već i delio. Istina, nešto je i pozajmljivao stranim kneževinama, ali i poklanjao garderobu ženama Gornjeg Milanovca, jer je rodom bio iz tog kraja, finansirao beogradsko čitalište, osnovao besplatnu školu na svom imanju, ostavio čuvenu zadužbinu.
Kapetan Miša je jednu ćerku udao za predsednika Vlade Jovana Marinovića, ona je dobila Velizara, koji je studirao tehniku u Sankt Peterurgu, a on je 1898. dobio Petra, nakon što se preselio u Francusku. I, mali Petar, ili Pjer kako su ga tamo zvali, brzo je pokazao nestvarne sposobnosti. Školovao se u Parizu i Irskoj, a po izbijanju Velikog rata, kao maloletan, strpljivo je čekao 18. godinu. Tada se prijavio u vojsku, u njoj je uvršten u čuveni 27. puk „draguna“, kako bismo mi nazivali te pešadijske jedinice koje su konje koristile za kretnju, ne za borbu. Francuzi su ih zvali "dragoni" - zmajevi. Ipak, Petar nije dugo ostao u toj službi, prebačen je u vazduhoplovni servis zatraživši dodatnu obuku – za pilota.
Osmog septembra 1917, dobio je sa svojom eskadrilom zadatak da se upusti u borbu za „Albatrosima“, nemačkim lovcima koji su iste te godine razneli dobar deo britanske vazduhoplovne mašinerije, oborivši im na Zapadnom frontu čak 275 aviona u „krvavom aprilu“ iznad francuskog Arasa. Iako tek 19-godišnjak, u svom „Njuportu 24“ uspeo je da u borbi iznad Marne obori nemačkog „Albatrosa“ i bezbedno se vrati u bazu. Na čuđenje i oduševljenje saboraca iz njegove jedince.
Prvi orden, Vojnu medalju Francuske, dobio je 22. decembra, kada je oborio trećeg protivnika, a u obrazloženju je pisalo „Uspešni juršni pilot, dobrovoljac u svim svojim misijama, pokazao je nepokolebljivu i zadivljujuću drskost, ali i žar. Već je imao 30 borbi, često se iz njih vraćao u avionu izrešetanom mecima i šrapnelima“.
U eskadrili „Žeteoci“, postaje jedan od najsmrtonosnijih mladih pilota Francuske. Nemački izviđači i lovci padali su jedan za drugim. Francuska štampa ga proziva „najmlađim asom“, jer sa nepunih dvadeset godina postiže ono što iskusni veterani ne uspeju za celu karijeru. Do kraja Prvog svetskog rata imao je 22 oborena nemačka aviona.
Preživeo je rat koji je progutao čitavu generaciju, ali sudbina nije htela da poživi dugo. Poginuo je 1919. godine, u letačkoj nesreći u Briselu. Imao je samo 21 godinu. Odlikovan je Medaljom za vojne zasluge, Ratnim krstom i Ordenom Legije časti.
Kurir/Gvozdeni puk/Princip/Jadovno