FAMOZNO: MILO, NAŠ PRINCIP
Uzroku naše današnje kolumne; petljanju u politiku osoba bez političkog legitimiteta bez osnovnih znanja šta je politika - pojavi koja već decenijama pustoši - tu nedavno je bio posvećan veliki mini-serijal, tj. jedno veliko džaba krečenje.
Pisac neće da kaže da raznorazni profesori, sociolozi - profesori i sociolozi, prepoznajte se - i uopšte ličnosti iz svojih oblasti života i rada nemaju pravo na političko mišljenje i publiciranje svojih političkih mišljenja, ali hoće da kaže da individue u javnosti poznate kao „nestranački“ (patriotski) intelektualci i opštenrodni tribuni ne bi smeli da imaju POLITIČKI UTICAJ.
A evo zašto, što reko Blic. Ponajpre zato što je gvozdeno pravilo da pomenuta gospoda nemaju pojma o tome šta je politika - a ona je pre svega razlikovanje mogućeg i nemogućeg - i što kad iz njihovih amaterskih politika ispadnu sranja - a redovno ispadaju - ne snose nikakvu odgovornost jer nemaju nikakvu funkciju i ni za šta nisu komandno odgovorni. Kužite, stari moji.
Imali smo vrlo loše iskustvo s politikom grupe patriotskih građana pod nezvaničnom komandom poslovičnog Ćosića, čiju je halucinantnu amatersku politiku preuzeo i profesionalno i operativno vodio Milošević, koji je na kraju završio u haškom kazamatu, dočim je autor politike izvukao guzicu i ne samo da je izvukao bulju nego je istu tu politiku uvalio ko mudo umesto bubrega JexS-u Tadiću. (Koji ju je oberučke prihvatio.) Valja naglasiti da se rečenica „nestranački intelektualci i opštenarodni tribuni ne bi smeli da imaju politički uticaj“ ne odnosi samo na Lompara i desne „nestranačke intelektualce“ nego i na leve, srednje, da ne dužim - svih boja.
Problem s napred navedenom grupom amaterskih političara (svih boja) jeste to što su uglavnom motivisani željom da „uđu u istoriju“ i da ostanu u „kolektivnom pamćenju“ kao spasioci i oci nacije, dočim bi posao profesionalnih političara trebalo da bude stvaranje istorije ovde i sada, a ne recikliranje pojmova, stvari, ljudi i ideja koji su „nas“ (jebo ja nas) višekratno - vic o Muji i Hasi kaže: šest puta - vodili iz jednog u drugo „ovako kako nikad nije bilo“.
Već čujem glasove našeg naroda: „Svaka ti je ka vladičina, u pravu si, bilo bi dobro da politiku vode profesionalci, ali znaš kako je, nema se para“, na šta ja glasovima naroda odgovaram sledeće: Svako onaj ko nije sposoban da namakne pare za profesonalizaciju svoje politike ne treba ni da se bavi politikom, jer ako nije u stanju da namakne pare za sebe i svoju stranku, kako će namaći pare za potrebe miliona ljudi.
Ima tu još jedan problem. MI smo (jebo ja nas) narod istorijskih amatera, sledstveno padamo na priče političkih amatera i zato će Milo (raznih boja) - sve dok se jednog dana u dalekoj budućnosti ne naredi drugačije - ostati naš Princip.