SRBIN KOME SE KLANJAO CEO SVET: Bio je nepobediv i svetski šampion! A, onda su ga OTROVALI I IZBOLI!
Veliki broj znamenitih Srba svesno je potisnut u zaborav, kako mlađe generacije ne bi u njima mogle da traže zdrave uzore.
Jedan od onih za koje se malo zna jeste i Simo Antonić, srpski gorostas sa Ozrena i čovek koji je početkom 20. veka bio svetski šampion u rvanju. Pream drugim izvorima, rođen je u Dmitrovgradu, na jugoistoku Srbije.
Planina Ozren i padine Hreše
Ruševine doma Sime Antonića na padinama Hreše i novinski zapisi s početka 20. veka danas su svedočanstvo o čoveku koji je iz jednog malog kraja dospeo na svetski tron rvanja. Njegova priča podseća da su i sa ovih prostora poticali sportisti koji su, snagom i talentom, ulazili u istoriju svetskog sporta.
Jedan od vrhova planinskog masiva planine Ozren naziva se Glog, sa nadmorskom visinom od 1.460 metara. Sa severne strane Gloga nalazi se Vučija Luka, a sa južne Hreša (nekad Reša). Na jugozapadnoj strani Gloga iznad naselja Stara Hreša, nalazi se uvek osunčana Velika njiva i Antonića ograda sa prelepim pogledom na Sarajevo.
Digao Austro-Ugarsku na noge
To je imanje na kom se nalazi ruševina i temelji nekadašnjeg doma našeg, a svetskog šampiona Sime Antonića. Antonići su pre Prvog svetskog rata sa Hreše odselili u Bogoviće, a potom i na Ravnu Romaniju. Vode poreklo od Boje, pa ih stari ljudi zovu još i Bojići, piše portal Katera.
U jeku svetske slave Sime Antonića mnogi su pisali o njemu pa i časopis "Srpski soko" - list za sokolske stvari kako se tada zvao. Drugi broj ovog lista iz 1908. godine u izdanju Štamparije Janković iz Karlovaca, pored uobičajenih vesti u ovom izdanju imao je i jedan tekst posvećen Simi Antoniću i jednoj od njegovih borbi kojom je postao svetski šampion u rvanju. Ova fotografija pokazuje borbu Sime Antonića i italijanskog rvača iz Trsta, očigledno srpskog porekla Đovanija Raičevića 1905. godine.
Sačuvan video snimak borbe
"Međunarodna rvačka utakmica. U drugoj polovini julija m. o. g. završila se u Beču posle borbe od 40 dana V. velika međunarodna utakmica u rvanju, za koju je bila određena nagrada od 10.000 kruna i u kojoj su učestvovali najznamenitiji svetski rvači, među njima dotle nepobeđeni svetski šampion Koh (Nemačka). Kod poslednjeg rvanja borili su se Koh i Simo Bojić Antonić, Srbin iz Reše kraj Sarajeva. Posle uporne borbe od 1 sata 18 min. 47 sek. pobedio je Srbin Antonić, koji je tom pobedom dobio naslov "svetski šampion u rvanju". Drugu nagradu dobio je Nemac Koh, treću Šters (Belgija), a četvrtu Štajnbah iz Beča. Koh je položio 3.000 kruna i pozvao Antonića na meč. I Antonić je položio 3.000 kruna i prihvatio borbu s izjavom, da će se triput s Kohom rvati, pa ako samo jednom pobedi Koh, da mu daje svoj ulog. Isto je tako Štajnbah izazvao Štersa."
O ovom događaju pisali su brojni listovi, među njima i "Srpski soko", "Zastava" i "Vranik". U tim tekstovima Antonić se opisuje kao "srpski div", "poznati junak" i "čuveni svetski atleta". Isticana je ne samo njegova fizička nadmoć, već i činjenica da se radi o Srbinu iz BiH koji je uspeo da se nametne u žestokoj međunarodnoj konkurenciji, piše stranica Palelive. Simon Antonić jedan od retkih profesionalnih rvača iz godina pre Prvog svetskog rata, o kojima je sačuvan video-snimak. Postoji snimak kratkog pojavljivanja u francuskom filmu iz 1905. godine, ali što je još važnije, postoji snimak njegove demonstrativne borbe iz 1906. godine sa popularnim francuskim rvačem Raulom le Bušeom.
Vladao desetak godina
Sudbina ovog gorostasa od 137 kg i preko dva metra visine je tužna i nerazjašnjena do kraja. Simo Antonić je desetak godina vladao svetskim tronom u rvanju, a niko od konkurencije nije uspevao da ga pobedi. Austrougarski dokumenti Simu Antonića vode pod imenom "Simon Antonitch", navode da je bio težak 130 kilograma i visok 213 centimetara.
Simo Antonić bio je veoma popularan i čovek kojem se divila Evropa. Čuven je poster kojim je najavljivana njegova borba protiv poznatog rvača Raula le Bušera.
Izboden nožem ili otrovan
Pouzdano se zna samo da je ubijen neposredno pre početka jednog velikog takmičenja u Marselju. Prema jednoj verziji priče, koja se prenosi sa kolena na koleno, otrovali su ga. Prema drugoj verziji, na borilište je utrčao neki Bugarin i izbo ga nožem. Obzirom da je postradao relativno mlad, nije se stigao ni oženiti, pa nema svojih potomaka.
Simo Antonić je nesumnjivo najveće i najuspešnije srpsko ime u istoriji grčko-rimskog profesionalnog rvanja. Borio se u periodu 1900-1916. i bio je jedno od popularnijih rvačkih imena u Evropi tog vremena. Glavni razlog njegove popularnosti je njegova visina. Antonić je bio jedan od najviših profesionalnih rvača u Evropi u godinama pre Prvog svetskog rata, što ga je činilo velikom atrakcijom za gledaoce.
Bugari imaju svoju teoriju
Nije poznato gde i kako je Simo Antonić započeo rvačku karijeru. Prema pisanju bugarske veb stranice "prowrestlingbulgaria" Simo je navodno rođen 1881. godine u Caribrodu, današnjem Dimitrovgradu. Daleke 1900. počeo je kao rvač u grupi Turčina koji se zvao Ali Nurula Hasan i tako njegov "brat" Simon Nurula, navnodno što su turski rvači bili veoma popularni u Evropi.
Posle borbi u Engleskoj, Simo se pridružio rvačkoj trupi legendarnog Pola Ponsa i otada počinje da se bori pod svojim pravim imenom Simon Antonić. Prema dostupnim informacijama, tokom svoje 16-godišnje karijere, od 1900. do 196, srpski div je osvojio šest turnira u grčko-rimskom profesionalnom rvanju i imao je 21 drugo mesto (dva na svetskim prvenstvima) i 31 treće mesto (jedno na evropskom, a drugo na svetskom prvenstvu).
Svetski prvak 1908.
Vrhunac njegove karijere bio je u julu 1908. godine, kada je Antonić osvojio svetsko prvenstvo u grčko-rimskom profesionalnom rvanju u Beču. Tako je postao prvi i jedini Srbin koji je bio svetski šampion u profesionalnom rvanju (bilo da je grčko-rimskom ili rvanju).
Kao i drugi vrhunski rvači tih godina, Antonić je obilazio arene širom Evrope - Francuska, Luksemburg, Engleska, Belgija, Švajcarska, Rusija, Nemačka, Poljska, Mađarska, Austrija, Škotska, Ukrajina, Češka i Holandija su zemlje u kojima se zna da se borio. Leta 1904. godine, Srbin je posetio i Argentinu, gde je završio treći na međunarodnom turniru održanom u Buenos Ajresu. Gde god je išao, gorostas Antonić je privlačio pažnju publike. Gotovo sva velika imena grčko-rimskog profesionalnog rvanja tih godina suočila su se sa njim na strunjači u jednom ili drugom trenutku. Nesumnjivo, Simon Antonić je bio veoma uspešan profesionalni rvač i značajna figura u evropskom profesionalnom rvanju tokom prve dve decenije 20. veka.
Okušao se i kao glumac
Valja pomenuti koliko je Simo Antonić bio svestran. Prvi zasada poznati Srbin koji se pojavio u nekom stranom igranom filmu bio je čuveni sportista i svetski šampion u rvanju 1908. godine Simon Antonić. Jedan od najviših ljudi svoga vremena (po različitim podacima bio je visok između 212 i 220 centimetara) nastupio je 1905. u filmu slavnog Žorža Melijesa "Pariz – Monte Karlo za dva sata", gde je svojom džinovskom pojavom bio protivteža sićušnom britanskom komičaru Litl Tiču (visokom svega sto trideset sedam centimetara), koji mu je palio cigaretu hodajući na ogromnim štulama.
U daljem toku karijere Antonić je igrao u nekoliko sportskih dokumentarnih filmova, od kojih je najpoznatiji francuski "Šampionat u rvanju iz 1906. godine", gde se borio protiv još jednog velikog šampiona, Francuza Raula le Bušera. Ipak, njegov najznačajniji glumački domet bila je rola pohlepnog diva koji posle enormnog unošenja hrane i pića na kraju eksplodira u kratkoj i efektnoj Pateovoj komediji "Preveliki putnik" iz 1912. godine, koji je u našoj istoriografiji pogrešno bio pripisan produkciji Svetozara Botorića.
Kurir sport/Katera