FMOZNO: Ko shvati, shvati
Vidi ga, piše da se u politiku ne bi smeli petljati dilberi bez političkog legitimiteta, a ovamo se svaki dan petlja u politiku, „pljuje na sve srpsko“ i „blati“ patriotske intelektualce (što je u ovom drugom slučaju fakat, na čemu mi svaka čast).
Kao što sam u našoj jučerašnjoj kolumni napisao: Političko mišljenje, pisanje i analiziranje su stvar za koju ne treba politički legitimitet, što nije slučaj s političkim delovanjem i uticajem, koji, ukoliko nisu politički legitimisani, proizvode gomile sranja iz kojih politički uticajnici po pravili izvuku dupeta.
Da ne ispadne da blatim samo „patriotske intelektualce“, u našoj današnjoj kolumni ću problem političkog delovanja bez političkog legitimiteta elaborirati na primeru studentskih gibanja, čiji nezvanični lideri iz kafića u Euromahali Visokom Mestu nabijaju na nos odsustvo legitimiteta, a da pritom sami nemaju nikakav politički legitimitet, osim čvrstine uverenja da je „pravda na njihovoj strani“.
Hajdemo od početka. Nacrtaću.
Da bi uopšte postali studenti, svi studenti iz studentskog pokreta - koji jeste uneo dinamiku bez koje bi se urušilo čitavo celo razvaljeno društvo, a ne samo ona zlosretna nadstrešnica - morali su najpre da se upišu na (neki) fakultet i time se verifikuju kao deo univerzitetskog sistema.
Možemo zamisliti nekog mlađahnog vunderkinda koji (ovo ili ono) fakultetsko gradivo zna bolje od svih profesora na datom fakultetu, ali ukoliko je vunderkind uveren da su za njega četiri godine slušanja predavanja i polaganja ispita nepotrebno gubljenje vremena i ukoliko odbije da se upiše na fakultet, znanje mu neće vredeti ni pet para.
Bez fakultetskog indeksa nema fakultetske diplome, a bez fakultetske diplome se ide na bauštelu.
Opštepoznato je rđavo mišljenje moje neznatnosti o našem političkom sistemu - koje je jedva rđavije od njenog mišljenja o našim fakultetima (čast izuzecima) - ali kakvi god bili politički sistemi i fakulteti - i štagod ko mislio o njima - ko god nije unutar političkog sistema i ko nije upisan na fakultet, taj sistem promeniti neće niti će diplomirati. (Što ne znači da ne može magistrirati na Ibarskoj magistrali.)
Idemo dalje.
Napred rečeno ne znači da mogućnost politički nelegitimnih promena nije vazda otvorena, ali i takve, munjevite promene, posle kojih se živi dugo i srećno - koje su vlažni san generacija i generacija Srbalja - podrazumevaju visok stepen organizovanosti, disciplinovanosti, i još koječega, koje - budući da su već ove dve u Srbiji nemoguća misija - neću dalje nabrajati da ne bih traćio karaktere.
Iz razloga koji su nepoznati čak i redakciji, u Srbiji su uspevale da se (nekad milom, nekad silom) uspešno organizuju i legitimizuju isključivo radikali i komunisti.
Ako neko namerava da tu nešto promeni, morao bi se okanuti marksizma, lenjinizma, kretenizma, Vidovdana, časnog krsta i Lompara. Ko je shvatio, shvatio je.