"UMIVAO SAM SE I VIDEO SVOJU KOSU U RUKAMA..." Bojan Marović o bolnom periodu: Video sam dva pečata na temenu
Bojan Marović nedavno je javno progovorio o gubitku kose.
On je svojevremeno ispričao da mu se to dogodilo zbog stresa i da je sve došlo iznenada, preko noći. Nije krio da ga je suočavanje s tim problemom pogodilo.
"Video sam svoju kosu u rukama..."
- Najviše me pogodilo kad sam se probudio u jednom hotelu, više ni ne znaš gde se budiš, koji je grad. Otišao sam da se umijem i video sam svoju kosu u rukama. Video sam dva pečata na temenu i tad sam se olindrao i rekao to je to, kraj priče, više mi ne treba niko, sve ću sam '- rekao je Bojan pre izvesnog vremena u emisiji "Kec na jedanaest".
On je tada pričao i kako podnosi brojne obaveze.
- Vozim se na svirke nekim besnim kolima, a zapravo kad dođem kući katastrofa. Ja sam samo jurio da ne budem kod kuće, da budem sa publikom, svirao čelo jer tad ne mislim ni na šta. Kad sam završio Akademiju samo sam bacio indeks i rekao to je to, dobro sam se isplakao, jer mi je muka bilo od svega.
"Jeo sam ostatke tuđeg sendviča"
Pevač Bojan Marović prisetio se teških trenutaka sa početka karijere nakon što se preselio u Beograd, kada nije imao dovoljno novca za život.
On je zaplakao kada je pobedio na festivalu "Sunčane skale" jer otac nije bio tu da ga čuje, a onda ispričao i kako je izgledao njegov muzički početak i selidba u Beograd.
"U Beograd sam došao 2003. godine, imao sam ugovor sa producentskom kućom. Na svim mogućim tržnim centrima je bio moj poster, ljudi su me saleti na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sećam se, dođem sa nastupa i kažu mi sutra ćemo ti dati novac i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, zagrevao sam bajat hleb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sećam se da sam imao tri meseca oko 40 nastupa, jedan za drugim, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čoveka", ispričao je Bojan u emisiji "Preživeli", pa dodao:
"Dešavalo se da se probudim ujutru i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tada sam bio ponosan da ovo sve kažem, tek posle 20 godina sam rešio da ispričam istinu, jer na estradi ne smeš da ćutiš. Oduvek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šoubiznis. Samo sam želeo da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudeo za skupim stanovima, kolima, već sam želeo da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Tad na početku nisam želeo da sedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera".