DA LI JE 2026. PRELOMNA GODINA ZA RAT U UKRAJINI? Analiza stručnjaka u Pulsu Srbije Vikendom ko može biti kredibilan posrednik eventualnog mirovnog sporazuma
Za dva dana navršavaju se četiri godine od početka specijalne vojne operacije u Ukrajini - sukoba za koji su mnogi verovali da će kratko trajati. Umesto brzog raspleta, usledio je dugotrajan i iscrpljujući rat bez jasnog kraja. Milioni ljudi su raseljeni, stotine hiljada izgubile su život, dok su velike sile zapale u strateški ćorsokak bez vidljive tačke preokreta.
Diplomatski napori ne prestaju, ali za sada bez opipljivih rezultata. U međuvremenu, globalni interesi postaju sve složeniji i snažnije utiču na tok pregovora i budućnost regiona.
Četiri godine kasnije, ključno pitanje ostaje isto - da li je svet zbog ove krize bliži potpunom mraku ili svitanju koje se tek nazire, za Kurir televiziju, otkrili su prof. dr Dragan Petrović - naučni savetnik, Miodrag Kapor - stručnjak za energetsku politiku, Srbislav Filipović - politički analitičar i Perko Matović - savetnik ministra informisanja.
- Kompromis za Ukrajinu značio bi odricanje od sopstvene suverenosti, tako da je teško govoriti o prihvatljivoj alternativi u tom smislu. To je jedna dimenzija problema. Druga se odnosi na sposobnost Ruske Federacije da nastavi rat - ona u velikoj meri zavisi od toga da li će imati dovoljno finansijskih sredstava za nastavak agresije na Ukrajinu. Ta sredstva pre svega dolaze iz prihoda od izvoza nafte, odnosno od prerade ruske nafte u rafinerijama koje i dalje posluju uprkos sankcijama - rekao je Kapor.
Inicijativa za sankcije rafinerijama
Dodao je da je konkretno reč o četiri rafinerije u Kini, dve u Indiji i dve u Turskoj.
- Trenutno postoje inicijative i akcije aktivista na Zapadu koji pokušavaju da utiču na vlade zapadnih država da uvedu sankcije upravo tim rafinerijama. Argument je da bi takve mere značajno smanjile prihode Ruske Federacije, a samim tim i njenu sposobnost da finansira vojsku - kaže.
"Ciljevi operacije su jasno definisani"
Matović je poručio da, prema njegovom stavu, operacija ima jasno definisane političke i bezbednosne ciljeve koji se odnose na budući položaj Ukrajine i status ruskog stanovništva u toj zemlji.
- Za početak, ne slažem se sa tvrdnjom da je reč o bezciljnoj operaciji. Ciljevi su jasno definisani - demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine. U tom kontekstu, to podrazumeva da Ukrajina ne može da postane članica NATO-a, kao i da rusko stanovništvo u toj zemlji treba da dobije jednak status, za koji se tvrdi da mu je oduzet nakon događaja na Majdanu, koje ruska strana karakteriše kao ilegalni puč - objasnio je Matović.
Nasleđe „obojenih revolucija“ i istorijske kontroverze
Nadovezao se da nakon tih događaja nije smenjen samo tadašnji predsednik, već su zabranjene i pojedine političke stranke označene kao proruske.
- Takođe se ističe da ovo nije bio prvi talas političkih promena u Ukrajini. Posle prve „obojene revolucije“ na vlast je došao Viktor Juščenko, čiju politiku kritičari opisuju kao izrazito nacionalističku. U tom periodu podignut je spomenik Stepanu Banderi, a on je posthumno i odlikovan, što je izazvalo brojne polemike, imajući u vidu istorijsku ulogu dela Organizacije ukrajinskih nacionalista tokom Drugog svetskog rata i zločine počinjene nad Jevrejima i drugim narodima - rekao je.
Karakter sukoba u Ukrajini
Filipović je istakao da je reč o agresiji na suverenu državu i kršenju međunarodnog prava.
- Pre svega, ovo nije „specijalna vojna operacija“, već rat - i to agresija u najbrutalnijem smislu te reči. Reč je o okupaciji dela jedne nezavisne i suverene države, članice Ujedinjenih nacija. Prema poveljama i normama međunarodnog prava, na koje se i Srbija s pravom poziva, takav čin je protivpravan. Kao što smatramo da je Kosovo protipravno oduzeto Srbiji, tako su, po istom principu, i pojedini regioni Ukrajine nezakonito zauzeti od strane Ruske Federacije - naveo je Filipović.
"Srbija treba da vodi računa o sopstvenim interesima"
Rekao je da zbog toga smatra da u interesu Srbije nije da podržava kršenje međunarodnog prava, okupaciju tuđe teritorije i otimanje dece.
- Srbija nikada nije bila narod koji je imao ambiciju da okupira druge, progoni ili čini zločine - izuzev pojedinačnih slučajeva za koje se ne može primenjivati kolektivna odgovornost. Upravo zato treba da vodimo računa o sopstvenim interesima, a ne da se emotivno svrstavamo uz bilo koju stranu - objasnio je.
Prelazak ka multipolarnom svetu
Petrović je istakao da se svet sada pomera iz perioda unipolarnog u multipolarni poredak.
- Trenutno se nalazimo u procesu prelaska sa unipolarnog ka multipolarnom svetskom poretku. Svet je dugo bio bipolaran, a tek od velikih geografskih otkrića postepeno se oblikovala globalna celina; pre toga civilizacije su živele gotovo nepoznajući jedna za drugu. Nakon pada Berlinskog zida, jedna svetska sila je dominirala, uz jedini vojno-politički blok, dok je ranije, od novog veka do 1992. godine, postojala lepeza više velikih sila - rekao je Petrović.
Indikator multipolarnog sveta
Dodao je da je taj unipolarni poredak postepeno prestaje da funkcioniše.
- Ne postoji tačan datum njegove završnice, ali postoje jasni indikatori. Prvi je ekonomska kriza 2008. godine, koja je označila krah neoliberalno-neomonetarističkog koncepta koji je do tada dominirao. Drugi indikator je ruska pobeda na Kavkazu 2008. godine. Iako se još raspravlja da li smo u punom multipolarizmu ili tek u njegovom začetku, jasno je da sada postoji veći broj ključnih država - BRIKS i ŠOS zemlje - koje poseduju značajne elemente moći: teritoriju, broj i kvalitet stanovništva, prirodne resurse, ekonomsku i vojnu snagu - objasnio je.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs