MEDVEDEV ZA KURIR: Najteže je naći se u tuđim cipelama... Rus dominira u Dubaiju!
Iznad svega zadovoljan je bio još efikasnijom pobedom nad neugodnim Kinezom Šangom od prošlonedeljne u Dohi Danil Medvedev (6-1, 6-3) pa medijima nije bilo teško da ga privole da radi ono po čemu je izuzetno poznat na turneji – da se raspriča…
“Volim da igram u Dubaiju i da provodim vreme ovde. To svakako pomaže, zato se i vraćam na ovaj turnir. Generalno, meč nije bio loš, iako se osetio uticaj povrede kod njega u poslednja 2-3 gema. Ravnopravan meč sa veoma jakim protivnikom”, otvara razgovor Medvedev.
Na jedno od najčešćih pitanja u poslednje vreme – šta bi Medvedev učinio da dugačku i izazovnu sezonu učini još smislenijom – odnosno podnošljivijom – Rus odgovara:
“Mislim da bi se igrači, po onome što čujem, možda čak složili da ima još više obaveznih turnira, jer ih sada imamo devet, plus četiri Grend slema. Možda bi trebalo povećati broj obaveznih, a ukinuti određeni broj ostalih turnira. Ja ih volim, ali to je jedini način da se sezona skrati. Ipak, to se nikada neće desiti - jer postoje licence i ATP nema novca da ih sve otkupi. Turniri se neće samo tako povući – jer to je biznis tenisa, i mislim da se, dok sam ja aktivan, to neće promeniti”, ističe on, i nastavlja:
“Sve zajedno, rekao bih – četiri Grend slema, možda 11 Mastersa i to je to. Ostali turniri – možda, ali bez bodova; ne kao egzibicije, ali bez bodova. Prošle godine je, recimo, Holger bio povređen u Stokholmu i svi su govorili da ne mora da igra. Ali ako je želeo da se kvalifikuje za Torino - čak i ako turnir nije obavezan – morao je; eto, ni sami igrači više ne znaju. Prošle godine sam igrao sedam turnira zaredom. Da li sam morao? Ne. Ali sam loše počeo sezonu, pa sam razmišljao – možda mogu da uzmem 100 ili 200 bodova ovde, da budem bolje postavljen sledeće godine. Da nema bodova, odluka bi bila lakša - ali to se neće desiti”, naglašava Danil.
Da li igrači stalno prate bodove, ko gde igra, ko može da vas prestigne?
“Uvek je to negde u pozadini vaših razmišljanja, posebno kada se bliži Završni Masters u Torinu – a vi ste deveti u “trci”. Iz iskustva znam da je lakše kada ste drugi ili treći na svetu, jer tada možete da kažete: igram Grend slemove, Masters turnire – pa ćemo videti. Ali kada ste, kao ja sada, recimo 11. na svetu, uvek razmišljate – možda treba da igram ovaj turnir da uzmem bodove, da budem osmi na sledećem Grend slemu; možda nisam u najboljoj formi, pa da je pronađem ovde. Ako tih turnira ne bi bilo, barem ne biste imali tu dilemu. Mislim da je Nakašima prošle godine igrao najviše turnira, pa? Možete igrati 35 nedelja godišnje, ali ne mislim da bi to trebalo da bude moguće”, smatra on.
Medvedev je jedan od najviše citiranih igrača i “glasnogovornika igračkog kora” kada je odnos sa publikom u pitanju, pa nas je iz Kurira interesovalo - šta misli da publika još uvek ne razume o životu profesionalnog tenisera?
“To je zapravo odlično pitanje, a odgovor – veoma kompleksan. Najteže je – naći se u tuđim cipelama. Ljudi vide da igramo pred punim tribinama, da zarađujemo mnogo novca, posebno top 50 i top 100, i prva reakcija im biva – zašto se žale? Ono što ne vide jeste kombinacija putovanja i takmičenja. Čak i prelazak iz Dohe u Dubai, koji su tako blizu, nosi svoje “zamke” – lopte su drugačije, teren je drugačiji, hotel, krevet, jastuk. Telo to oseća, možda ne stalno - ali zamislite da to radite 40 puta godišnje kao što je slučaj kod nas”, detaljan je Medvedev, i dodaje:
“Sve je drugačije - promena vremenskih zona, hrane. Sve bi možda bilo podnošljivije da često nemate meč sledećeg dana protiv protivnika koji želi pobedu koliko i vi. Ako izgubite, osećate se loše. Mislim da ljudi ne razumeju koliko su putovanja i stalna želja za pobedom iscrpljujući. Nekad dobijete trovanje hranom – nedovoljno da predate meč, ali dovoljno da igrate loše i izgubite. Onda se svi pitaju - šta se desilo?”
Da li je danas lakše postati profesionalni teniser uz modernu tehnologiju i nova pravila o koučingu?
“Zapravo ne, mislim da je danas mnogo teže. Ne poredim igrače iz top 10, već i top 300, jer je nivo igre znatno viši nego ranije. Više ljudi ima priliku da trenira, savezi su više uključeni, više igrača može da putuje i takmiči se. Što se tiče koučinga, to je evolucija. I pre su treneri pričali, samo sada je to dozvoljeno. Ništa se suštinski nije promenilo”, smatra on.
Šta je to što Danil Medvedev radi pre meča – po čemu se razlikuje od drugih?
“Teško je reći, jer svi radimo dosta toga sličnog. Retko slušam muziku, ali danas sam to uradio jer sam izgubio nekoliko mečeva i želeo sam da se oraspoložim. Danas smo igrali i karte sa timom, i tu je, naravno, fizičko zagrevanje. Možda je jedino što sam uradio drugačije to što sam od obroka imao samo doručak. Igrati u 2 popodne nije tako prosto, i ako hoćete i ručak, morate rano da ustanete. Odlučio sam da ostanem samo na doručku – i, eto, možda je to nešto drugačije”, uz smeh zaključuje Medvedev.
Kurir sport / Vuk Brajović