ON JE BIO PRVI NA "SPISKU SMRTI" POSLE ARKANOVOG UBISTVA! Batu Trlaju jurili 200 metara, pa ga izrešetali iz kalašnjikova: "Mala bara, puno krokodila"
Likvidacija Željka Ražnatovića Arkana (47), 15. januara 2000. godine u hotelu Interkontinental, kao atomska bomba je odjeknula u srpskom podzemlju. A onda je sve utihnulo...
Organizatori ubistva planirali su da preuzmu srpsku mafiju, ali nije im išlo po planu. Većina njih nije znala da se sprema krvava osveta. Četrdeset dana posle egzekucije Arkana, počele su da padaju glave. Spisak je napravljen, a ko god se, makar "okrznuo" o grupu zaverenika protiv Arkana, već je stavljen na listi osvetnika...
Tog 25. februara 2000., pre 26 godina, godine oko 22.30 časova Radoslav Trlajić, zvani Bata Tralaja, u svom BMW približavao se zgradi u ulici Dr Ivana Ribara 118 u kojoj je živeo. Kada je prišao blizu zgrade, primetio je sumnjive tipove. Bilo ih je najmanje trojica, u jednom automobilu, parkiranom u mraku. Trlajić je, već nedeljama osećao napetost u gradu. Bio je na oprezu, ali nije verovao da je među prvima na spisku.
Kada je video sa su ga spazili i repetirali oružje, Trlajić je dodao gas, u nameri da izbegne smrt. Za njim su krenuli i napadači, a najmanje dvojica od njih su, iz automatskih pušaka "kalašnjikov", otvorili vatru. Imali su jači automobil, pa su ubrzo stigli Trlajića i zasuli kišom metaka. Najmanje jedan projektil pogodio je pripadnika "bežanijskog klana", koji je pritisao gas do poda.
Bežeći od smrti, Trlajić je izgubio kontrolu nad BMW-om. Posle samo 200 metara automobil je sleteo u jarak. Ranjeni Trlajić nije mogao da pokrene automobil, ali je uspeo da se izvuče i ranjen krenuo je da beži preko livade prema obližnjim zgradama.
Međutim, napadači su tada pripucali i pogodili ga sa još nekoliko metara. Sustigli su Tralaju kod zgrade 142. Dok je ležao na zamlji, otvorili su vatru iz nekolio pušaka i izrešetali ga. Na pločniku je ostalo nepomično telo Trlajića, a napadači su seli u "audi" i pobegli pre nego što je policijska patrola posle prijave pucnjave stigla na mesto zločina.
Tokom uviđaja, od mesta prve i zadnje pucnjave policija je pronašla veliki broj čaura različitog kalibra, ali i dve automatske puške kalibra 7,62 mm, jedan pištolj i okvir za pušku. Policija je širom pretragom otkrila zapaljen "audi" u kome je bila još jedna automatska puška i stare policijske uniforme. Kako su tad pisali mediji, ono što je interesantno u ovoj likvidaciji bilo je to što su svi tragovi koji bi mogli da odvedu do ubica bili uklonjeni. Čak je istraga utvrdila da je pištolj koji je pronađen pripadao Trlajiću i da mu je ispao dok je bežao od napadača.
"Mala bara, puno krokodila"
Egzekucija Radoslava Trlajića je odjeknula u srpskoj prestonici jer se radilo o osobi koja je pripadala takozvanoj "staroj gardi". Trlajić je takođe bio u tom trenutku jedan od malobrojnih aktera dokumentarnog filma "Vidimo se u čitulji", koji je među tadašnjom mlađom populaciom doživeo silan uspeh, da su neke mlađe generacije počele da kopiraju aktere tog filma. Njegova čuvena izjava, je i danas najcitiranija iz dokumentarca "Vidimo se u čitulji", gde je Tralaja pokušao da dočara situaciju u beoograskom podzemlju tokom devedesetih.
“Prilike se zaoštravaju iz dana u dan. Da se razumemo: mala bara, puno krokodila. Socijalno su svi ugroženi, a tužno je što ne umeju da prave pare, da pronađu sebe. Najjeftinija zabava im je da kupe ‘tetejac’ za 300, 400 maraka, da pucaju kako bi svoje ime videli u novinama. Devedeset odsto svega što rade nije finansijski motivisano. Sve zajedno da ih istreseš iz gaća ne bi našao 10 maraka. Ne mogu ja da idem i javno pucam, a posle toga kao pravim neki biznis. Kakav biznis? Oni prave zajebanciju. Najlakše im je da se našmrču heroina ili kokaina, zapašu oružje i upucavaju ljude bez razloga. Zna se kad Italijan ubija, kad ubijaju Kolumbijci… Kad ih ispale za milion dolara. A ovi? Da ih pitaš zašto to rade, ne bi znali da kažu”, rekao je Trlajić.
Trlajić je spadao u srednju generaciju, koja je dovođena u vezu sa kriminalom. Tih 90-ih ostao je bez nekoliko dobrih prijatelja. Naime u njegovom restoranu koji se nalazio u bašti FK Bežanija automatskim oružjem izrešetan je bio Slaviša Pavić Pirke. Napadači su i ovaj put iz zasede i iz mraka otvorili vatru, pa je bilo dosta ranjenih među njima i muzičari i pevačica, ali i gosti. Kratko vreme, Trlajić je bio na čelu "bežanijskog klana", koji su ubrzo preuzeli Petar Milošević i Goran Mijatović Mita.
Čuvena rečenica "Mala bara, puna krokodila" bila je jedna od uvoda u teoriju o spirku smrti devedesetih, o kojem je, takođe u filmu "Vidimo se u čitulju" govorio o Goran Vuković Majmun.
U Pošti 4 kilograma kokaina
Trlaja je prvi put dospeo u javnost, kada su ga pripadnici SUP Beograd uhapsili, pošto je u pošti na Bežanijskoj kosi marta 1998. godine, stigao paket iz Kolumbije, sa 4 kilograma kokaina. Sumnjičeći ga da je organizovao ovaj transport, Trlajić je priveden, ali ubrzo i pušten, dok je zadržan čovek koji je na šalteru pošte preuzeo pošiljku.
I ova priča je pala u vodu jer nije bilo dokaza. Gradom se pričalo da se nekoliko meseci pred smrt posvađao sa Zoranom Uskokovićem Skoletom, mada ova teorija nikada nije potvrđena. Znalo se da je Trlajić u dobrim odnosima sa Goranom Davidovićem Ćandom, članom Skoletove ekipe. Ova dva "poznanstva" su Trlajića koštala dolaska na listu smrti osvetnika za Željka Ražnatovića Arkana, odnosno "zemunskog klana".
Nekolio meseci, po likvidaciji Tralaje, ubijeni su i Uskokovć i Davidović. Trlajić se spominjao i kao osoba koja je na leđima nosila istetoviranog Aleksandra Kristijana Golubovića, kada je ovaj pobegao iz Petog opštinskog suda skokom sa trećeg sprata kada je povredio nogu.
Iako su ga neki smatrali kriminalcem, Tralaja se ljutio zbog toga i nije voleo da ga tako nazivaju. Trlajić je 1990-tih ostao upamćen i po toples barovima širom Beograda i po Sremu gde su plesale Ruskinje i Ukrajinke. Neki su ga dovodili u vezu i sa "pajser brigadama" koje su se posebno 1996, 1997, obračunavale sa studentima, đacima i opozicijom tokom višemesečnih protesta na beogradskim ulicama, u organizaciji koalicije "Zajedno".
Neki policajci su tvrdili da je Trlajića angažovao JUL tad najmoćnija stranka u Srbiji i da zbog toga niko nikad nije privođen iako je policija znala ko to radi.
Iako je bio daleko od vrha piramide, Trlajića je splet okolnosti "stavio" kao "prvog na spisku". Posle njegove likvidacije ubijeni su, gotovo svi učesnici ubistva Arkana. Krvavo proleće 2000., potrajalo je godinama.
Kurir.rs/Telegraf