Srbija je vazdušnom linijom bliže Iranu nego što smo mislili! Za vreme Tita smo bili prijatelji, a onda su slali borce da pomažu terorističkoj OVK
Rat koji se vodi na Bliskom istoku posle agresije Izraela i SAD na Iran, mnogo je bliži Srbiji nego što to izgleda na prvi pogled, toliko da je to zapanjujuće.
Naime, najzapadnija tačka Irana nalazi se u provinciji Zapadni Azerbejdžan i približno je 2.065 kilometara udaljena od Beograda. Dele nas samo dve zemlje, Bugarska i Turska, a ono što je fascinantno je da je veća udaljenost od najzapadnije do najistočnije tačke Irana, nego od najzapadnije tačke do srpske prestonice - oko 2.230 kilometara, iako ne možda ne izgleda tako kada pogledamo kartu.
Iran se nalazi u jugozapadnoj Aziji, između Persijskog zaliva i Kaspijskog mora. Graniči sa Jermenijom, Azerbejdžanom, Turkmenistanom, Avganistanom, Pakistanom, Turskom i Irakom. Glavni grad je Teheran, koji je takođe najveći grad i finansijski centar.
Površina Irana je oko 1.648.000 km², što ga čini 17. najvećom državom na svetu. Ima oko 92.000.000 stanovnika, koji su većinom Persijanci, uz značajne manjine Kurda, Azera, Lura, Arapa, Turkemana i drugih.
Srbija i Iran
Istorijski međudržavni odnosi između Srbije i Irana razvijali su se i pre uspostavljanja formalnih bilateralnih odnosa, pa čak i pre stvaranja Jugoslavije. Već 1882. godine šah iz dinastije Kadžar u Iranu, Naser al-Din Šah Kadžar, poslao je kaligrafske čestitke novokrunisanom kralju Srbije, Milanu Obrenoviću.
U vreme Teheranske konferencije održane od 28. novembra do 1. decembra 1943. godine, takozvana Velika trojka dala je punu savezničku podršku komunistički vođenim jugoslovenskim partizanima, dok je podrška četnicima obustavljena. Ova odluka pomogla je konačnoj pobedi komunista i dovela do promene vlasti, čime je Jugoslavija transformisana iz kraljevine u federativnu republiku.
Formalni diplomatski odnosi između Irana i Jugoslavije uspostavljeni su 1945. godine. Josip Broz Tito i Jovanka Broz prisustvovali su 1971. godine proslavi 2.500 godina Persijskog carstva, što je bila jedna od četiri maršalove posete toj zemlji. Šah Mohamed Reza Pahlavi posetio je Jugoslaviju 1960. i 1973. godine. Ministar spoljnih poslova Irana Sadegh Ghotbzadeh prisustvovao je državnoj sahrani Josipa Broza Tita 1980. godine.
Rat u Jugoslaviji
Iran je bio jedan od glavnih jugoslovenskih trgovinskih partnera u Aziji, sa godišnjom razmenom koja je dostizala i do 800 miliona američkih dolara, ali je taj obim značajno opao nakon raspada Jugoslavije.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), pripadnici iranske Revolucionarne garde i dobrovoljci aktivno su učestvovali na strani tzv. Armije BiH, pružajući obuku, oružje i logističku podršku. Prema izveštajima, u sukobima je učestvovalo nekoliko hiljada iranskih boraca, a navodi se i angažovanje pripadnika Hezbolaha, koji je nastao uz direktnu podršku Irana nakon izraelske invazije na Liban 1982. godine.
Tokom govora na sahrani Fuada Šukra, visokog zvaničnika Hezbolaha koji je ubijen u izraelskom udaru na predgrađe Bejruta 2024. godine, lider te šiitske militantne organizacije Hasan Nasralah dotakao se i jednog "zanimljivog" detalja iz bogate biografije stradalog oficira.
"Mučenik Fuad Šukr bio je vođa grupe koja je otišla u Bosnu da podrži muslimane početkom devedesetih", rekao je Nasralah tokom govora.
Američki vazduhoplovni oficir i obaveštajac Stiven O'Hern je svojoj knjizi o iranskoj Islamskoj revolucionarnoj gardi pisao da su pripadnici te elitne jedinice slali oružje i obučavali muslimansku vojsku tokom rata u BiH (1992-95), ali i tzv. Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) tokom rata na Kosovu i Metohiji 1999. godine.
Iran je bio jedna od prvih zemalja koje su podržale vlasti u Sarajevu nakon izbijanja rata, zaobilazeći embargo na izvoz oružja na prostor tadašnje SFRJ koji je Savet bezbednosti UN uveo u septembru 1991. godine. Iranski specijalci ubrzo su se infiltrirali i u obaveštajne strukture u Sarajevu, a sa njima su u Bosnu stigli i članovi Hezbolaha. Oni su se uskoro razvili bliske odnose sa visokim zvaničnicima vladajuće SDA, koji su opstali i u godinama nakon okončanja rata, piše RT.
Nije tajna da je lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović gajio simpatije prema iranskoj Islamskoj revoluciji iz 1979. godine, kao i prema osnivaču Islamske republike, ajatolahu Ruholi Homeiniju. Grupa njegovih bliskih saradnika je 1982. tajno otputovala u Iran kako bi učestvovali na islamskom seminaru, da bi nakon povratka u Jugoslaviju bili uhapšeni.
Prema izveštaju CIA do kog je došao američki novinaru Džejms Rajzen, sam Izetbegović je bio "bukvalno na [iranskom] platnom spisku", a jednom prilikom je primio 500.000 dolara u gotovini od iranskih agenata. Zanimljivo je da je iranski ambasador u BiH bio jedini strani diplomata koji je pratio Izetbegovića tokom njegove predizborne kampanje 1996. godine.
Bonus video: