Niko ne može da se poredi s Karlofom u ulozi Frankenštajna, ali odabrao sam da rizikujem: Kristijan Bejl o filmu "Nevesta"
U domaće bioskope stigao je film "Nevesta", novo ostvarenje rediteljke Megi Džilenhol, u distribuciji BLITZ filma. Ova smela reinterpretacija mita o Frankenštajnu smeštena je u Čikago tridesetih godina prošlog veka. U glavnim ulogama su Džesi Bakli, Kristijan Bejl, Anet Bening, Džejk Džilenhol i Penelope Kruz.
Usamljeni Frankenštajn, sada poznat kao Frank, dolazi u urbanu Ameriku između dva rata u potrazi za saputnicom. Međutim, oživljavanje mlade žene prerasta u priču o identitetu, pobuni, krivici i ljubavi koja prevazilazi očekivanja. U ekskluzivnom intervjuu na koji je prava dobio Kurir, Kristijan Bejl govori o prvom susretu sa scenarijem, radu sa Megi Džilenhol i Džesi Bakli, ali i o tome kako je pristupio jednom od najikoničnijih likova svetske književnosti i filma.
Kako je izgledao vaš prvi susret sa scenariom za"Nevestu"?
- Bio sam potpuno iznenađen. Obožavao sam scenario. Bio je zaista originalan. Radikalan, pankerski pogled na ovu priču. Podsetio me je na pesmu "Killing in the Name" benda Rage Against the Machine - onaj stav: "Neću da radim ono što mi kažeš." Bilo je uzbudljivo do bola. Nisam mogao da ga ispustim iz ruku. Ipak, veliko priznanje ide studiju "Vorner Bros", koji je bio spreman da rizikuje sa ovakvim projektom. A moj lični test je uvek: "Mogu li ovo da ignorišem? Mogu li da zaboravim? Mogu li da ga odbacim?" Ovaj scenario mi se zadržao u mislima. Imao je snažne momente i jednostavno nisam mogao da ga zaboravim.
Koliko su vam saradnja s Megi Džilenhol i Džesi Bakli značile u oblikovanju lika Franka?
- Znao sam da Megi i Džesi imaju veliki talenat. Gledao sam "The Lost Daughter" i video šta rade zajedno. A onda je prilika da igram ovako ikoničan lik kao što je Frankenštajnovo čudovište, ali mnogo humaniju verziju, decenijama kasnije, kao Frank, bila izuzetna. Megi je divna rediteljka. Njen rad prirodan tok, razume šta je glumcu potrebno da čuje, često bi nam tiho šapnula nešto pre scene. Džesi je pravo otkrovenje. Obe su izuzetni talenti koji će tek ispričati velike priče. Kada osetite da je neko napravio nešto originalno i da mu je istinski stalo do toga, ta strast je zarazna. Ljudi žele da budu deo toga.
Pogledajte fotografije sa filma "Nevesta"
Koliko vam je bilo važno da se oslonite na tradiciju prethodnih interpretacija Frankenštajnovog čudovišta?
- Uvek biram rizik, pa makar značio i neuspeh. Bilo je bezbroj verzija Frankenštajnovog čudovišta, i u mojoj glavi sve blede u poređenju s Borisom Karlofom. Hteo sam da mu odam počast, ali i da ugradim duh romana Meri Šeli. Dopala mi se ideja da je italijanski naučnik Galvani još 1780. otkrio da električna varnica može da pokrene delove mrtvog tela. Zamišljao sam da je Meri Šeli možda čula za to i da je zapisala verziju stvarnog događaja - ali pogrešno protumačenu.
Kako ste gradili humaniju i zreliju verziju Franka, smeštenu u tridesete godine 20. veka?
- Kombinovao sam elemente Karlofovog izgleda (bez ravne glave), ali želeo sam humaniji pristup. Frank je star više od sto godina i sad se nalazi u civilizaciji tridesetih godina 20. veka. U mladosti je činio strašne stvari, iz neznanja i usamljenosti. Sada je naučio da govori, da razmišlja. Zamišljao sam ga kako godinama sedi u šumi, mučen krivicom. Pojavljuje se u Čikagu tražeći saputnicu, jer umire od usamljenosti. Bio bi srećan samo da neko sedi pored njega i deli komad hleba u tišini. Ali umesto toga dobija ovu vatrenu, električnu ženu. I tada shvata da je mislio da je živ - a zapravo je samo disao.
Pogledajte u galeriji transformacije slavnog glumca
Na koji način ste gradili dinamiku odnosa između Franka i Neveste?
- Frank je staromodan u shvatanju romantike. Obožava crnobele filmove, gospodu u cilindrima i dame koje plešu. To je za njega slika idealne ljubavi. A onda upoznaje Nevestu, potpuno drugačiju, nepredvidivu, punu života. On je, uprkos zločinima iz prošlosti, i dalje naivan i nevin u mnogim stvarima. Navikao je da se povlači i sputava sebe, ali voli da gleda kako ona živi bez kočnica.
Da li je ovo, pre svega, ljubavna priča?
- Nevesta u Franku budi samopouzdanje. On se boji da će povrediti druge ako se prepusti. Ona mu pokazuje da postoji način da živi punim plućima bez razaranja. Greše, ali to je za njega otkrovenje. Ovo je priča o napuštenima, autsajderima koji traže smisao. Oni su čudovišta, ali su istovremeno veoma ljudski i bliski.
Kako biste opisali film u jednoj rečenici?
- Ovo je film poput vožnje rolerkosterom. O tome ko smo. O potrebi da viknemo ka nebu. O osećaju nepripadanja i potrazi za identitetom. Film je istovremeno intiman i epski. Monstruozan i ljudski. I zaista mislim da će se nešto izgubiti ako se ne gleda u bioskopu. Zvuk, tama sale, trenutak kad se svetla ugase i znate da vas čeka veliko putovanje - to ne može da se reprodukuje u dnevnoj sobi.
Bonus video: O filmu "Dara iz Jasenovca"