Svakog dana je čekao profesora na železničkoj stanici: Iznenada je umro, a on je na istom mestu ostao do smrti
Hačiko je bio japanski pas rase akita, poznat širom sveta po neverovatnoj odanosti svom vlasniku, profesoru Hideasaburu Uenu. Njegova priča postala je jedan od najpoznatijih simbola vernosti u Japanu, ali i širom sveta.
Hačiko je rođen 10. novembra 1923. godine na farmi u blizini grada Odete, u prefekturi Akita u Japanu. Već 1924. godine udomio ga je Hideasaburo Ueno, profesor na Poljoprivrednom odseku Carskog univerziteta u Tokiju, koji ga je doveo u svoj dom u tokijskom okrugu Šibuja.
U galeriji pogledajte fotografije:
Svaki dan Hačiko je pratio profesora do železničke stanice Šibuja kada bi odlazio na posao. U isto vreme svakog popodneva vraćao se na stanicu kako bi dočekao svog vlasnika kada se vrati sa posla.
Profesorova smrt i Hačikova neverovatna odanost
Ova svakodnevna rutina trajala je sve do 21. maja 1925. godine, kada je profesor Ueno iznenada preminuo od cerebralnog krvarenja tokom predavanja na univerzitetu i nikada se nije vratio na stanicu. Ipak, Hačiko je nastavio da dolazi na stanicu Šibuja svakog dana u isto vreme, očekujući povratak svog vlasnika. To je činio punih devet godina, devet meseci i petnaest dana. Njegova upornost i vernost ubrzo su privukle pažnju prolaznika i zaposlenih na stanici. Mnogi su ga hranili i brinuli o njemu, dirnuti njegovom pričom.
Kako je Hačiko postao nacionalni simbol
Godine 1932. jedan od bivših studenata profesora Uena, koji je proučavao rasu akita, primetio je Hačika na stanici i saznao njegovu priču.
Nakon toga napisao je članak o njegovoj izuzetnoj odanosti koji je objavljen u japanskim novinama Asahi Šimbun. Tekst je izazvao ogromno interesovanje javnosti, a Hačiko je ubrzo postao nacionalni simbol vernosti. Ljudi iz različitih delova Japana dolazili su na stanicu Šibuja samo da bi videli psa koji je godinama čekao svog preminulog vlasnika.
Smrt i trajno sećanje na Hačika
Hačiko je uginuo 8. marta 1935. godine u jedanaestoj godini. Nakon njegove smrti telo je kremirano, a pepeo je sahranjen pored profesora Uena na groblju Aojama u Tokiju. Njegova preparirana koža danas se čuva i izložena je u Nacionalnom muzeju prirode i nauke u Uenu u Tokiju.
Još 1934. godine, dok je Hačiko bio živ, ispred stanice Šibuja postavljena je bronzana statua u njegovu čast. Čak je i sam Hačiko prisustvovao ceremoniji njenog otkrivanja. Originalna statua uništena je tokom Drugog svetskog rata, ali je nova postavljena 1948. godine. Danas je to jedno od najpoznatijih mesta za sastajanje u Tokiju.
Svake godine 8. marta na stanici Šibuja održava se ceremonija posvećena Hačiku, kada se okupljaju ljubitelji pasa kako bi odali počast njegovoj neverovatnoj vernosti.
Kulturni uticaj Hačikove priče
Priča o Hačiku inspirisala je brojne knjige i filmove. Japanski film "Hačiko Monogatari" snimljen je 1987. godine, dok je 2009. godine nastala američka verzija pod nazivom "Hači: Pseća priča", u kojoj glavnu ulogu tumači Ričard Gir. Ova filmska adaptacija dodatno je približila Hačikovu priču publici širom sveta.
Simbol večne veze između čoveka i psa
Neverovatna odanost psa Hačika i danas inspiriše ljude širom planete. Njegova priča ostaje snažan podsetnik na posebnu i duboku vezu koja može postojati između čoveka i psa.
(Kurir.rs/Index)
Pogledajte video: Šta mačka oseća kad je ostavite samu