Probudila sam se tokom operacije i sada mi je lice deformisano: Za sve je kriva bubuljica na mojoj usni
Amerikanka Kori Felc (46) iz Madere u Kaliforniji doživela je pravu noćnu moru na operacionom stolu. Naime, kako tvrdi, ona se probudila usred operacije dok su lekari uklanjali rak sa njenog lica.
"To me je uplašilo više nego što mogu da opišem", prisetila se 46-godišnja majka dvoje dece događaja koji se dogodio još u decembru 2015. godine.
"Bila sam pod jakom sedacijom i nisam mogla ništa da uradim", rekla je o iskustvu koje je, kako kaže, progoni i deset godina kasnije.
U galeriji pogledajte fotografije tokom oporavka:
Kori, iz Madere u Kaliforniji u Sjedinjenim Američkim Državama, tada je bila na operaciji uklanjanja bazocelularnog karcinoma (BCC) sa gornje usne, vrste raka kože. Kada se probudila posle operacije, okrenula se svom suprugu od 20 godina, Polu, i medicinskoj sestri i pitala da li su joj usne otečene i velike kao kod Kajli Džener.
"Oboje su uzdahnuli i izgledali kao da im je upravo uginuo pas", rekla je.
Operacija je uspešno uklonila rak, ali je Kori, majci Čarlija (19) i Džeka (13), ostavila ono što ona opisuje kao "deformitet".
"Zbog deformiteta slinim i vidim kako me ljudi gledaju. Osećam se posramljeno i nesigurno."
Prvi znakovi raka pojavili su se još u dvadesetim
Sve je počelo 2007. godine, kada je Kori imala samo 27 godina. Tada je tokom lečenja proširenih vena na njenom listu otkrivena sumnjiva promena. Upućena je na Univerzitet u Kaliforniji u San Francisku, gde je uključena u istraživački program. Bilo je potrebno čak tri operacije da bi se rak potpuno uklonio.
U galeriji pogledajte kako izgleda nakon oporavka:
Te iste godine lečena je i od bazocelularnog karcinoma na gornjoj usni, koji je tada uklonjen uz minimalne ožiljke.
Naizgled bezazlena bubuljica koja je izazvala paniku
Međutim, 2015. godine primetila je nešto što je izgledalo kao mala ružičasta bubuljica na usni, ali je odmah posumnjala da je u pitanju nešto ozbiljnije.
"Prepoznala sam je jer je ličila na onu koju sam imala na nozi. Izgledala je kao mala ružičasta bubuljica sa sitnom belom tačkom. Pokušala sam da je istisnem, ali ništa nije izlazilo - bela tačka je ostajala. U roku od nedelju dana počela je da liči na mali karfiol."
Pošto je termin kod dermatologa mogla da dobije tek za mesec dana, kaže da je izraslina za samo dve nedelje narasla na skoro dva i po centimetra na gornjoj usni.
"Bila sam prestravljena, znajući koliko su tkiva morali da uklone sa moje noge i kakvo iskustvo već imam sa ovim vrstama raka. Bila sam očajna, uplašena i puna krivice i besa jer sam mislila da sam sama kriva za to. Otišla sam u ordinaciju da im pokažem usnu i zamolim za raniji termin. „Kada su zaposleni na prijemu videli promenu, ubacili su me isti dan zbog otkazanog termina – operisana sam već dve nedelje kasnije."
Stalni strah od nove dijagnoze
Danas, kaže, živi u stalnom strahu da bi svaka nova promena na koži mogla biti novi tumor.
"Budim se i proveravam svoje telo, zadržavajući dah, u strahu da ću pronaći nešto novo. Strah od nove dijagnoze nikada zapravo ne nestaje – samo tiho čeka u pozadini. Moj odraz u ogledalu podseća me na ono što sam izgubila. Operacije su promenile moje lice i telo."
Traume sa operacije iz 2015. godine
Operacija iz decembra 2015. i dalje je proganja.
"Sećam se da sam se budila tokom operacije i osećala kako mi povlače kožu sa lica - to se dogodilo više puta. Najgore je to što sam ranije radila u hirurgiji, baš u toj oblasti, i po njihovim rečima sam znala da ivice nisu čiste jer su stalno ponavljali zahvat."
Teški tretmani nakon operacije
Od tada je prošla kroz brojne medicinske procedure - Mousovu operaciju, zamrzavanje kože, biopsije, injekcije i svetlosnu terapiju. Danas koristi i lokalnu hemoterapijsku kremu dva puta dnevno tokom 14 dana kako bi se borila protiv prekanceroznih promena. Taj tretman opisuje kao izuzetno težak.
"Kada sam prvi put koristila hemoterapijsku kremu, nisam bila spremna na ono što me čeka. Na internetu je samo jedna žena objavila fotografiju - izgledalo je brutalno, ali izvodljivo s obzirom na ono kroz šta sam prolazila."
Nuspojave uključuju mučninu, glavobolje, bolove u telu, ranice u ustima i ekstreman umor. Pred kraj terapije, kaže, koža joj puca, krvari i postaje veoma bolna. Prema njenim rečima, dani odmah nakon završetka terapije su najgori i najbolniji, a oporavak može trajati i do tri nedelje.
Krivica zbog solarijuma i sunčanja
Kori priznaje da oseća veliku krivicu zbog navika iz mladosti, kada je često koristila solarijum i retko koristila zaštitni faktor.
"Ono što me najviše muči je krivica. Znajući da sam opsesivno jurila preplanuli ten - sunčala se bez SPF-a i koristila solarijum. Imam osećaj da sam morala bolje da znam i da sam sama sebi ovo uradila. Nekad je taj stid glasniji od same dijagnoze. Ipak, svakog jutra ustajem i suočavam se sa tim, čak i kada sam uplašena ili iscrpljena."
Suočavanje sa reakcijama ljudi
Osim bolesti, teško joj padaju i reakcije ljudi.
"Neki pokušavaju da budu ljubazni pa kažu: "Nisam ni primetio tvoj ožiljak", iako je očigledno da jesu. Znam da nemaju lošu nameru, ali imam osećaj da se oboje pretvaramo. Ponekad bih volela da neko jednostavno kaže - to je veliki ožiljak, ali i dalje izgledaš sjajno. Iskrenost mi prija više od prisilne utehe. Najteže mi je kada ljudi bulje – dvaput pogledaju ili šapuću. Tada postajem previše svesna svojih ožiljaka i podsetim se svega kroz šta sam prošla. Ponekad mi je teško čak i da izađem iz kuće."
Podrška porodice
Kori kaže da joj najveću podršku pružaju suprug Pol i njihovi sinovi.
"Tretmani hemoterapijskom kremom su im najteži. Kada jaučem od bola pod tušem, dok ponovo nanosim kremu ili stavljam Akvafer ili mast protiv bolova, to je teško sakriti. Vidim kako se napnu kada im kažem da uskoro počinjem novu terapiju. Moj muž je pokazao prirodnu brigu i dečaci su to preuzeli na divan način. Sa njima delim deo emocija i realnosti - ne samo da bi razumeli koliko je važno koristiti kremu za sunce, već i zato što imamo otvoren odnos i često razgovaramo o osećanjima. I njima je to veoma teško."
Poruka drugima
Danas Kori apeluje na ljude da redovno proveravaju svoju kožu i ne ignorišu neobične promene.
"Mislim da ljudi treba da znaju da se rak kože ne završava operacijom. On vas prati. Živi u vašim mislima, u svakodnevnim navikama, u načinu na koji gledate svoje telo. Nisu to samo ožiljci - to su strah, krivica, bol i učenje kako da živite u telu koje se promenilo. Ali tu je i snaga. Ako moja priča navede makar jednu osobu da koristi SPF, pregleda kožu ili preskoči solarijum, onda sve ovo ima neku svrhu," zaključila je.
(Kurir.rs/TheSun)
Pogledajte video: Baka od 96 godina medicinsko je čudo