POPOVIĆ IZ NARODNOG MUZEJA SRBIJE: Verski objekti stradali tokom marta 2004. na KiM nisu obnovljeni, jasna želja da se zatre svaki srpski trag (VIDEO)
Istoričar umetnosti i upravnik Galerije fresaka Narodnog muzeja Srbije Bojan Popović kaže za Kosovo onlajn da verski objekti koji su na Kosovu stradali u martovskim događajima 2004. godine, ali i oni oštećeni pre i posle njih, nisu obnovljeni, pogotovo male crkve i da je očita želja da se zatre svaki srpski trag.
„Čak ni za one važne objekte koji su pod zaštitom Uneska, kao što je Bogorodica Ljeviška ne možemo reći da su u potpunosti obnovljeni. I kod nje još nisu sve freske očišćene od požara 2004. godine. Tu je potpuno jasna želja da se, prosto rečeno, zatre svaki srpski trag. To se najdublje radi tako što uništavate ono što je najsvetije u jednom narodu, a to su verski objekti i groblja. To je ono čime se sreće svaki čovek u nekom trenutku, kad se rađa, kada umire“, naglašava Popović povodom 22 godine od martovskog pogroma nad Srbima u kojem je zapaljeno 35 verskih objekata, uključujući 18 spomenika kulture.
Odgovornost za uništavanje srpskih verskih objekata, prema njegovoj oceni, nije ni na onima koji su na vlasti na Kosovu, već na onima koji, kako kaže, drže tu vlast.
„Albanci koji žive na Kosovu većinom su divan narod, poznajem ih, ali nevolja je ta što onaj vrh kojim vlada njime nije takav, a čak i oni nisu krivi, već su krivi oni koji drže tu vlast. Postoje čak i zone odgovornosti - američka, nemačka, francuska... Videli smo kako su posle 2004. godine neke nacije kao što su Španija ili Portugalija odvele svoje snage kada su videli šta se dešava. Španci su bili preneraženi. Ne zato što su oni veliki hrišćani, nego zbog toga što su iz duboke hrišćanske tradicije i znaju šta je umetnost koja strada. Pored njih, i Italijani su donekle potpuno svesni šta se zbiva. Ono što se tamo loše dešava je direktna odgovornost ovih najvećih naroda koje sam naveo“, ističe Popović.
Još od Berlinskog kongresa 1878. godine, pa čak i pre toga, kako napominje, u međunarodnom pravu je takva postavka da posle vođenja rata svako zadržava svoju imovinu iz ma kog da je naroda.
„Samo na teritoriji Kosova i Metohije i na teritoriji Kipra imamo situaciju da vi ne možete kao privatnik, kao Srbin, doći do svoje imovine, pa kako bi tek došli do toga i u poziciju da obnavljate crkvu ako ne postoji želja tih nadređenih Albancima da se to radi. Najbolje su primeri, možda, ne ove velike crkve, koliko mala mesta u kojima je uništena ne jedna, nego po desetak crkava, kao što je Mušutište i u kojima dan-danas imate otvorenu antisrpsku propagandu. U oblasti koja se trudi da se predstavlja kao država imate najveću drugu zajednicu koja se aktivno proteruje. U Evropi takav primer mislim da nismo imali od 1945. godine, ili od Kipra“, ocenjuje on.
Popović skreće pažnju na knjigu naslovljenu „Srpska varvarstva“, štampanu na albanskom, engleskom i arapskom jeziku koja govori o stradalim džamijama na području Kosova, ali i na činjenicu da su oštećene džamije i obnovljene.
„Tu zaista ima nekih muslimanskih sakralnih objekata koji su stradali. Nešto u unakrsnoj vatri, nešto od komšija, nešto verovatno od nekih paravojnih jedinica. Treba da budemo u potpunosti svesni da je većina ovih objekata bila ispreturana i pokradena, neki su bili zapaljeni, neki stradali u artiljeriji, ali da su svi obnovljeni i da su podignuti brojni novi sakralni objekti“, ukazuje naš sagovornik.
Ukoliko bi među međunarodnim faktorima postojala volja da dozvole stručnjacima iz centralne Srbije da dođu na Kosovo i da rade na obnovi jedne po jedne srpske svetinje, on je uveren da bi to moglo da se sprovede.
„Potpuno sam ubeđen da bi to bilo lako ostvarivo. Ne bi možda u samom početku zbog inercije, jer bi postojao otpor nekih krugova, uvek tako bude. Ali sam ubeđen da bi potom išlo prilično lako“, mišljenja je Popović.
Kurir.rs/Kosovo online