"DOŠAO ČOVEK, NUDI MI 5 MILIONA EVRA I KAŽE: SAMO DA SE NE POMINJE KOSOVO" Potresno svedočenje Veselina o čudesnoj sudbini Nemca koji u grudima nosi srpsko srce
Veselin Dželetović, autor romana "Srpsko srce Johanovo", dočekao je da njegova priča u kojoj je istina čudnija od fikcije bude pretočena u film Žetva koji govori o strašnom stradanju Srba na KiM.
Put do filma bio je dug i težak, a na tom putu i sam Veselin nailazio je na svakojake prepreke ali i nepristojne ponude. O jednoj takvoj ali i samom nastanku poeme o srpskom srcu iščupanom iz grudi jednog Jovana koje je završilo u grudima bogatog Nemca Johana, govorio je i on sam...
- Kod mene je došao čovek koji je ponudio pet miliona evra za budžet filma. Čovek je rekao - sve od reči do reči po vašem romanu će biti u filmu samo da se ne pominje Kosovo i Metohija. Ja sam mu rekao hvala i - pozdravio se...
- Mene je pogodila priča Nemca koji sreće dečaka čoveka čije srce nosi. Meni su kasnije neki sveštenici s kojima sam razgovarao rekli da čovek pred Boga ide sa pamćenjem srca. Jednostavno, to srce ga je primoralo da vidi ko je taj čovek zahvaljujući kome je živ. Znate, taj čovek čije srce nosi je njemu spasao život, on živi zahvaljujući njemu...
- A kaže, kad mu je mali došao na metar od njega da su šavovi od operacije hteli da popucaju, da je to srce htelo da iskoči napolje. To je pitanje sad tog događaja koji je meni... taj bol, taj susret, taj opis... ja kao da sam ih gledao dok mi je on to pričao i to se valjda taložilo u meni...
- Ja sam tu poemu, 5 stranica formata A4, napisao za dva sata. Ja se i dan-danas pitam da li sam ja to pisao ili mi je neko diktirao jer je to nemoguće to napisati za dva sata... i 2007. sam dodao dve strofe toj poemi, jer je Nemac tada usvojio dete i prešao u pravoslavlje. I to je za mene bila veoma važna informacija da završim poemu sa tim, priseća se Veselin.
Kako je nastalo "Srpsko srce Johanovo" po kojem je snimljen film "Žetva"
Veselin Dželetović, autor romana "Srpsko srce Johanovo", dočekao je da njegova priča u kojoj je istina čudnija od fikcije bude pretočena u film Žetva koji govori o strašnom stradanju Srba na KiM.
A ona teče ovako...
"Nakon presađivanja srca, Johan je počeo da sanja, a u san ga je uvek uvodilo crkveno zvono. Taj zvuk doveo ga je do jednog dvorišta, gde je video zgrade i dva psa kako laju, ali još nije video ljude.
Nakon nekoliko dana, u snu je video i stariju ženu kako hrani živinu, čoveka pod orahom, mladu ženu kako ga zaljubljeno gleda i dečaka koji trči. Ti snovi su mu neko vreme davali pozitivnu energiju, a onda su, posle mesec-dva, postali - noćne more.
Sanjao je kako ga vode vezanog u koloni, sa još četvoricom Srba i jednim Albancem, Azemom koji nije bio pristalica Republike Kosovo. Sa svima je razgovarao u snu i razumeo srpski jezik."
Upravo je tako od reči do reči Veselin Dželetović ispripovedao u svojoj knjizi "Srpsko srce Johanovo" po kojoj je nastala i "Žetva", film o srpskom stradanju i surovoj istini o trgovini organima na Kosovu i Metohiji tokom 1998. i 1999. godine.
Delo "Srpsko srce Johanovo" govori o tome kako su zlikovci iskopali srce Srbinu Jovanu u Velikoj Hoči i odneli ga u Nemačku, gde ga je bogati Nemac Johan Vagner kupio.
- Nosio sam knjige na Kosovo, i otišao na sahranu. Od cele porodice ostao je samo dečak, kome su Albanci kidnapovali oca i povadili organe. Oko pet godina kasnije, dečaku su ubili i babu i dedu i bacili ih u kanal pored puta. U njihovo dvorište, opkoljeno bodljikavom žicom, petorica Šiptara upala je u kuću i prvo su ispred kuće preklali psa, a onda silovali dečakovu majku. Ona se obesila, jer nije mogla da podnese sramotu - ispričao je Dželetović 2019. i dodao:
- Bilo je nas desetak na sahrani te žene, i na groblju koje su Šiptari gotovo uništili, među polomljenim spomenicima i razbacanim krstačama primetio sam čoveka koji stoji sa strane. Njegova pojava i držanje govorili su da ponašanjem i odevanjem ne odgovara tom vremenu i prostoru. Bio je u skupom, otmenom odelu, i pitao sam se šta traži na sahrani. Bio je u pratnji jednog narednika Kfora. Prema njegovom kazivanju, cela priča postala mu je još čudnija kada je na groblju, tom čoveku prišao dečak koji je izgubio majku i zagrlio ga.
- Pitao sam meštane, ko je taj čovek? Oni su odgovorili: "Nećeš verovati, taj čovek tvrdi da u grudima nosi srce našeg Jovana. Imućan je i hoće da pomogne porodici." Uglavnom, nešto je Johana "teralo" da istraži o čemu se radi. Uspeo je, objašnjava Dželetović, čak da pronađe kuću u Albaniji u kojoj je Jovan "operisan", odnosno - vađeni su mu organi, dok se nije stiglo i do srca.
Kurir.rs/Facebook/4 ocila