ZAŠTO NA BALKANU MURAL NIJE SAMO MURAL, A GRAFIT NIJE SAMO GRAFIT: Sukob u Stocu i stari konflikti koji i dalje tinjaju ispod površine
Jedan mural, jedna varnica i eksplozija emocija koje Balkan nikada do kraja nije ugasio. Sukob u Stocu između Bošnjaka i Hrvata tokom masovne tuče ponovo otvara pitanje: koliko su duboke podele ispod površine svakodnevnog života? Da li je ovo izolovan incident ili signal da stare rane i dalje nisu zarasle? Da li je Balkan napredovao u međunarodnim odnosima ili i dalje ostaje „bure baruta“?
Šta mural u Stocu otkriva o tinjajućim tenzijama na Balkanu
Iako na prvi pogled sve ovo deluje kao izolovan incident – vandalizam, navijački sukobi i lokalne tenzije, u širem kontekstu oni mogu predstavljati opasan signal. Balkan je istorijski prostor gde su upravo ovakve male varnice često bile uvod u ozbiljne krize.
O ovoj temi u emisiji "Puls Srbije vikend" govorili su: Mile Bosnić, predsednik Pokreta Srba "Krajišnik", Predrag Savić, advokat, Tomo Kovač, bivši ministar policije Republike Srpske i Dragoslav Bokan, reditelj.
Savić je komentarisao zašto mural izaziva tako jake reakcije i zašto na Balkanu mural nije samo mural, a grafit nije samo grafit:
- Opterećeni smo istorijskim problemima i nacionalnim podelama, i to tinja, traje, i očigledno u višenacionalnim sredinama u Bosni posledice tog krvavog obračuna i ratnog sukoba još uvek su prisutne.
Dragoslav Bokan nadovezao se, rekavši da je pitanje pomirenja „kao iz Diznijevog crtanog filma“.
- Ako se neko ne miri sa istinom, to je njegov problem. Ne možemo mi sada da razmišljamo o onima koji zastupaju laž i da branimo i njihovo pravo, samo da bi svi imali pravo. To se zove relativizacija, i srpski narod ne može da pristane na to.
Istorijske rane i granice identiteta
Bosnić kaže da postoji jedna poslovica: „Pustio bih ja njega, ali neće on mene“, tako da cela ova priča nema mnogo veze sa nama, jer smo, kako on tvrdi, čak pristali i na neke kompromise i na neke loše stvari.
- Međutim, oni to ne dozvoljavaju; oni pričaju o nekom genocidu u Vukovaru, genocidu u Srebrenici. Tako da može da se kaže da oni, napadajući nas, pokušavaju da prikriju stvarnu suštinu problema - rekao je on.
Tomo Kovač ušao je malo dublje u celu priču oko murala:
- Ja sam u ratu bio dole komandant, dole na Ilidži, i u jednom momentu došlo je do sukoba između Hrvata i muslimana. Kratko vreme je prošlo i ušli smo u rat. U tom ratu smo prema njima imali jedan hrišćanski odnos, čak smo ih i lečili. Šta se desilo posle toga? 1995. godine desilo se da su nas žestoko napali u Krajini. Jedino će doći do ravnanja između Srba i Hrvata ne na bazi bratstva i jedinstva, nego kada jedni druge prihvatimo i razgraničimo šta je čije. To je jedini momenat gde dalje možemo da gradimo odnose. A mi Srbi stalno u odnosu sa njima nastupamo kao da smo multietnički, kao da smo dobri, da poništimo svoj nacionalni identitet, i sa te pozicije nastupamo prema njima - i to je najveća greška u našem ponašanju.
Bokan je prokomentarisao zašto su i mlađi ljudi, koji nisu bili rođeni tokom ratova 90-ih, uključeni u ovakve sukobe:
- Mladi ljudi nisu nikakvi roboti kojima mi ubacujemo neki softver kako da se ponašaju, a onda se čudimo. Pa pogledajte mlade ljude u Engleskoj, u Francuskoj, u bilo kojoj zemlji sveta – ko ih je pogrešno vaspitavao? Mladost znači temperament, znači strast, i to nije ništa strašno. Ovde je strašno što izjednačavamo mladalačke proteste Srba u sukobu sa Hrvatima jer smo žrtve genocida u odnosu na počinioca genocida. Oni koji su posejali mržnju i činili nepravdu prema srpskom narodu učinili su situaciju neizdrživom.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs