Svetislav Basara

FAMOZNO: POBEDA VRAPCA U RUCI

Foto: Kurir
Bez žrtava u ljudstvu, s nekoliko lakše ranjenih i uz prihvatljive gubitke u materijalu i mobilnim telefonima, završeni su lokalni izbori u deset srbijanskih kasaba na kojima je - na nekim mestima i potesno - pobedio visoki vrabac u ruci.

Nije to ništa novo ni čudno. Strah od promene vlasti zauzima visoko drugo mesto na listi srpskih strahova, odmah iza straha od promaje. Zauzeo bi strah od promene vlasti i prvo mesto samo da promene vlasti nisu mnogo ređa (i sve ređa) pojava od promaje, koja vreba iza svakog ćoška.

Setite se onog legendarnog predsednika mesnog odbora SPO iz Gornjih Pičkovaca koji je Vuku rekao da će za njega glasati kad SPO dođe na vlast. Mnogo je takvih u zemlji Srbiji, legion im je ime. Nisu svi predsednici opštinskih odbora, ali svi kontaju da je bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

I znate šta? Nije to sasvim pogrešno kontanje. Dovoljan je letimičan pogled na noviju istoriju Srbije - koju ja radije zovem inventar - da bi se ustanovilo da su mnogi vrapci doista bili bolji od golubova koji su ih zamenili. Sad pazite: u istorijskim (inventarskim) situacijama - kakvih je do sada bilo samo dve - u kojima se ukazivala mogućnost da se golubovi pokažu bolji od smenjenih vrabaca, srpsko pučanstvo (svih boja) davalo je sve od sebe da vrapce vrati na vlast. I po pravilu je uspevalo u tome.

I da vam nešto kaže Uncle Bas: dok se ovo društvo ne okane narativa o vidovdanstvu, mnogostradalnosti, zavetnosti, duhovnoj vertikalnosti i ostalim tricama i kučinama, nikakve promene vlasti, čak ni lokalne, neće biti, a ako je nekim slučajem i bude, brzo će se pokazati da je srpski strah od goluba na grani sasvim opravdan.

Ma koliko ovo društvo bilo „polarizovano“ - ja radije govorim „bipolarno poremećeno“ - ono je (silom prilika) celina, a to što celina nije funkcionalna, to nije problem celine, nego delova koji (svi do jednog) ne da ne mogu, nego izričito neće da se okanu jurnjave za nacionalnim jedinstvom i da se integrišu pravilima i zakonima kao vezivnim tkivom. Dok god je u opticaju priča o „dobrim Srbima i njihovim vekovnim težnjama“, uz nju će ići priča o lošim Srbima, stranim plaćenicima, izdajnicima i ustašama, a uz tu priču će vazda ići prepičkavanja, napušavanja, koškanja i ulični ratovi niskog intenziteta.

U takvom ambijentu će se uvek najbolje snalaziti vrapci koji su bolje organizovani od wanna be golubova. Utuvite ovo: „Ovo što nikad ovako nije bilo“ najviši je stepen organizovanosti, uljuđenosti, regularnosti i zakonitosti do koga ovo društvo u ovom trenutku može dobaciti kao celina. Moglo je dobaciti više, ali plebiscitarno nije htelo. Ima, naravno, društvenih delova čvrsto uverenih da bi oni mogli mnogo bolje - ima, doduše, i delova koji bi mogli i mnogo gore - moja neznatnost, štaviše, veruje da ima i delova koji bi mogli bolje, ali koji - kao onaj poslovični Šlomo iz vica s bradom - hoće da dobiju premiju, a neće da kupe loz.