Nakon režije predstave "Mrki" postala sam deo porodice Janketić: Anđelka Stević Žugić o novim izazovima i saradnji s Markom Janketićem
Premijerno je proteklog vikenda u Beogradu izvedena predstava "Mrki - nisam ti ispričao". Marko Janketić, istovremeno siguran i ogoljen u svoj ličnoj priči, od prvog trenutka je uhvatio publiku i nije je ispuštao do kraja. Poveo ih je na intimno, emotivno putovanje, u kojem granica između scene i gledališta gotovo da je nestala. Publika se smejala, pevala i u najtišim trenucima plakala zajedno s njim. Predstavu je kao rediteljka potpisala glumica Anđelka Stević Žugić, koja za Kurir govori o ovoj saradnji i izletu.
Kako biste opisali svoj odnos s Markom Janketićem i vašu ulogu u stvaranju ove predstave?
- On je, pre svega, jedan od mojih najboljih prijatelja i neko koga jako duboko osećam, cenim, poštujem i volim. U ovom procesu sam mu bila ispomoć u svakom smislu - kao vozač, reditelj, scenarista, kostimograf i umetnički direktor. Njemu je zapravo trebao oslonac, neko ko će mu duvati u krila da uzleti, a ja sam kroz ovaj proces shvatila da to umem da radim. Prema Marku imam neku posebnu vrstu strpljenja i pažnje, opisala bih ga kao unikatni primerak iz antikvarnice koji je prelep, ali i krhak, pa ga moraš dobro paziti.
Koliko je hrabrosti bilo potrebno Marku za ovaj projekat?
- Znala sam da je hrabar, ali sam sad ponovo videla koliko je on zapravo hrabar na sceni. On ne razmišlja ni sekunde o tome da li će da "poleti", on ide "all in".
Predstava se dotiče i sećanja na Mišu Janketića. Po čemu ga vi pamtite?
- Pamtim ga kao profesora sa akademije, kao jednog blagog i mudrog čoveka, kojeg su svi želeli da čuju, čak i kad bi tiho govorio u ćošku prostorije. Naravno, direktna asocijacija mi je i moj Marko i čitava njihova porodica, čiji sam deo svečano postala, što mi je lično veoma važno.
Koliko je bilo teško "dotaći umetnost" u ovoj predstavi?
- Mi nismo jurili umetnost, popularnost niti komiku. Pratili smo Marka i njegov osećaj za meru u ovoj intimnoj priči, koja se tiče njega i njegove porodice. Cilj nam je bio da pronađemo meru, a da ostane istina.
Marko je pomenuo da je vaš suprug "glavni krivac" što ste se konačno poslovno spojili. Kako to da se ranije niste sastali na zajedničkom projektu?
- Jeste, moj suprug nas je spojio. Padalo nam je to na pamet i ranije, čak smo jednom bili na ivici da krenemo, ali uvek bi neko dobio drugu filmsku ili pozorišnu ponudu. Sad smo se konačno sastali, i to očigledno veoma važnim povodom.
Kako ste zadovoljni reakcijama publike?
- Moj zaključak je bio samo jedan - nisu imali dovoljno maramica. Predstava izaziva katarzu kroz emotivnu ogoljenost i izgovaranje onih stvari koje su u svima nama dugo bile nataložene.
Šta ste naučili iz ove nove uloge rediteljke?
- To je lep posao, ali čoveka može poneti moć koju ima. Videla sam koliko su glumci zapravo nežna i krhka bića. Shvatila sam da je važno da reditelj zna šta hoće na sceni, ali i da voli i čuva svoje glumce.
Za kraj, postoji li neka pesma u predstavi koja vam je posebno draga?
- Ima jedna pesma za koju sam insistirala da je sklonimo jer mi je delovala izvikano, ali sad je najglasnije pevam. Morate doći da otkrijete koja je to pesma. Posebno volim i sam kraj predstave, kad izvodi "Da me pogledaš" od Galije. Marko to peva s tolikom dušom i emocijom da zvuči kao nešto što nikad niste čuli.
Nakon rasprodatih premijere i reprize, "Mrki - nisam ti ispričao" nastavlja svoj put u brojnim gradovima Srbije, među kojima su već u aprilu Čačak, Aranđelovac i Pančevo.
Bonus video: Kako izgleda Anđelka bez šminke