Ozloglašeni narko-bos Mariji je sa 15 godina napravio dete, zbog njegovog života morali su da menjaju identitet: Evo gde su danas dece Pabla Eskobara
Prošlo je više od tri decenije otkako je Pablo Eskobar umro, ostavivši iza sebe dvoje dece, Sebastijana Marokina i Manuelu.
„Pravo je čudo što sam preživeo da ispričam ovu priču“, rekao je njegov sin, koji je promenio ime (ranije se zvao Huan Pablo), tokom intervjua u julu 2025. u podkastu Sit Down with Michael Franzese, govoreći o tome kako je kao dete svedočio očevom nasilnom načinu života.
Nastavio je: „I danas otkrivam kakav je to uticaj ostavilo na moj duh, moju dušu, moj um i moje telo, jer negde mora da boli.“
Čovek kojeg su mediji prozvali „kraljem kokaina“ dobio je sina i ćerku tokom sedamnaestogodišnjeg braka sa Marijom Viktorijom Enao. U svojim memoarima iz 2018. godine, Gospodpođa Eskobar: Moj život sa Pablom, napisala je da je zatrudnela sa Sebastijanom samo nekoliko nedelja nakon što su se venčali, kada je imala 15 godina.
Život u opasnosti
Sebastijan je rođen 1977. godine u Medeljinu, u Kolumbiji. Sedam godina kasnije, par je dobio ćerku Manuelu, koja je takođe promenila ime. Pablova deca odrasla su usred stalne opasnosti i previranja tokom njegove vladavine na čelu kolumbijskog kartela Medeljin. Sebastijan se priseća da su morali da drže „oči otvorene non-stop, 24/7“ i da su retko imali osećaj pravog doma.
Taj život se završio u decembru 1993. godine, kada je narko-bosa ubila kolumbijska nacionalna policija.
Gde su deca Pabla Eskobara danas?
Evo svega što treba znati o njihovim životima 33 godine nakon očeve smrti.
"Odrastanje kao dete najozloglašenijeg narko-bosa na svetu bilo je „mešavina ljubavi, straha i opasnosti“, rekao je Sebastijan. Iako Pablo nije krio svoje zločine od sina, nije želeo da on krene njegovim stopama, već ga je podsticao da uči.
„Uvek je priznavao da sam više pacifista nego gangster“, objasnio je Sebastijan.
U eseju za Fatherly iz oktobra 2017. godine, Sebastijan se osvrnuo na to kako je očeva uloga u ubistvu kolumbijskog ministra pravde Rodriga Lare 1984. godine preokrenula njegovo detinjstvo i primorala porodicu na bekstvo. Za razliku od toga kako su prikazani u Netfliksovoj seriji Narcos, Eskobarovi su živeli u „malim i prljavim kućama“.
„Čak i kada je bilo veoma mračno, on je uvek bio blizu nas“, napisao je Sebastijan. „Zvao nas je, slao pisma i snimao kasete za mene i moju sestru pričajući nam priče.“
Pablo je bio otvoren sa sinom o drogama
U svom eseju, Sebastijan je napisao da je njegov otac, kada je on imao osam godina, razgovarao sa njim o narkoticima, objašnjavajući mu svaku dostupnu drogu i posledice njihovog korišćenja.
„Rekao je: 'Veliki čovek je onaj koji se ne drogira'“, prisetio se Sebastijan. „Ali znao je da sam okružen drogom. Svi moji prijatelji su je probali. Zato mi je rekao: 'Kada postaneš radoznao, samo me pozovi i probaćemo ih zajedno'.“
Dodao je da je u vreme tog razgovora Pablo već bio duboko u biznisu sa kokainom i da je prometovao ogromne količine. Međutim, Pablo sam nikada nije koristio droge, osim marihuane, a heroin nikada nije ni probao, znajući koliku zavisnost izaziva.
Kraj imperije
Pablo je svoju predaju 1991. godine posvetio sinu. Kao tinejdžer, Sebastijan je pokušavao da natera oca da napusti život kriminalca.
„Rekao sam mu da sam umoran od nasilja, umoran od gledanja kako moja porodica i prijatelji nestaju“, napisao je u eseju. „Ja sam jedva preživeo automobil-bombu 1988. godine. Bilo je toliko krvi da ne možete ni da zamislite. Rekao sam ocu da je on jedina osoba koja to može da zaustavi.“
Godine 1991. činilo se da je Pablo poslušao molbe svog sina i predao se vlastima. Iako je pristao da služi petogodišnju kaznu u luksuznom zatvoru na planini koji je sam izgradio, pobegao je i ponovo se našao u bekstvu sa porodicom.
Pablina supruga je u svojoj knjizi napisala da ih je on kasnije premestio u sigurnu kuću pod zaštitom vlade. Pobegli su iz Kolumbije nakon njegove smrti 1993. Deset minuta pre nego što je izdahnuo na krovu, navodno pogođen u uvo, razgovarao je sa sinom telefonom.
Sebastijan veruje da je njegov otac namerno ostao na vezi dovoljno dugo da poziv bude lociran „jer je želeo da okonča svoj život“.
„To vidim kao jedan od njegovih najvećih činova ljubavi, jer je izvršio samoubistvo kako bi oslobodio svoju porodicu na kraju svog života“, objasnio je sin.
Život u Argentini
Nakon njegove smrti, Pablina žena je sa dvoje dece pobegla u Argentinu, gde su svi promenili imena. Sebastijan je napisao memoare i postao arhitekta. Iako je godinama živeo u anonimnosti, izašao je u javnost 2009. godine dokumentarcem Gresi moga oca. U njemu je pokušao da se iskupi za očeve zločine izvinjavajući se porodicama žrtava.
Takođe je 2014. napisao knjigu Pablo Eskobar: Moj otac, u kojoj istražuje protivrečnosti između brižnog roditelja kojeg je poznavao i nasilnog narko-bosa kojeg su se milioni plašili. Danas radi kao arhitekta i industrijski dizajner u Buenos Ajresu. Oženjen je i ima sina tinejdžera po imenu Huan Emil.
Dok Manuela i dalje živi u potpunoj anonimnosti, Sebastijan nastavlja javno da govori o očevom nasleđu. Hulu je adaptirao njegove memoare u seriju Dear Killer Nannies, koja je premijerno prikazana 1. aprila. Serija se bavi složenošću odrastanja kao sin narko-bosa.
„Ovaj projekat mi je dao priliku da upoznam sjajno ljudsko biće koje je uspelo da preokrene svoj život“, rekao je ko-kreator Sebastijan Ortega u martu 2026. „Prešao je dug put. U mnogim serijama i filmovima o njegovom ocu nije bio ispravno prikazan. Bilo je fer da ispriča svoju stranu priče.“
Sebastijan nastavlja da se zalaže za mir i protiv upotrebe droga, balansirajući između ljubavi prema ocu i priznavanja užasnih zločina koje je on počinio.
„Nije naš posao da im sudimo. Naravno, moramo biti svesni onoga što su uradili“, rekao je u podkastu. „Moramo poznavati svoje priče bolje od ikoga, kako nikada ne bismo ponovili te greške. Ali to nikome ne zabranjuje da voli sopstvenog oca, jer je to stvar porodice"