SEĆANJE NA ŽRTVE NATO AGRESIJE

KRVAVI 3. APRIL 1999: NATO prvi put udario u srce Beograda, projektili padali PORED PORODILIŠTA, mostovi u Novom Sadu i Bačkoj Palanci goreli u plamenu

Foto: EPA, Printscreen YouTube
U napadima 3. aprila 1999. pogođeni su centri gradova i ključna infrastruktura, a razaranja su ostavila trajne posledice širom zemlje

Na današnji dan, 3. aprila 1999. godine, tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, Srbija je pretrpela još jedan težak udar na civilne ciljeve, kada su u više gradova agresori u svojim zločinačkim akcijama gađali "gde su stigli".

Napadi u Beogradu i Vojvodini

Po prvi put od početka agresije, avioni NATO-a prvi put su gađali uži centar Beograda, čime je bombardovanje prošireno na administrativno i urbano jezgro prestonice. Na meti su se našle zgrade republičkog i saveznog Ministarstva unutrašnjih poslova, dok je istovremeno pogođen i Zemun, gde je delimično uništena zgrada Doma vazduhoplovstva. Važno je napomenuti da se samo desetinama metara od cilja NATO agresora nalazila Ginekološko-akušerska klinika i porodilište. Detonacije su uznemirile desetine beba i porodilja – u porodilištu je u tom trenutku bilo oko 70 beba.

Takođe, istog dana u Novom Sadu je nastavljen niz udara na ključnu infrastrukturu, kada je srušen još jedan most na Dunavu, drugi od početka agresije. Ovim napadom dodatno je otežano funkcionisanje grada i prekinute su važne saobraćajne veze - građanima je uliven dodatni strah, a agresori su polako pokušavali da parališu Novi Sad.

Oko 20 časova pogođen je i most u Bačkoj Palanci, kada je projektil pao na njegovu konstrukciju i oštetio desnu stranu. Iako most nije srušen, pretrpeo je značajna oštećenja, što je dodatno otežalo saobraćaj i svakodnevni život građana u tom delu zemlje tokom vazdušnih napada.

Epilog

NATO agresija na SR Jugoslaviju trajala je ukupno 78 dana, od 24. marta do 10. juna 1999. godine. Iako tačan broj nikada nije utvrđen, neka ustaljena brojka kaže da je tokom bombardovanja SR Jugoslavije poginulo više od 2.500 civila, među kojima je bilo i dece, dok je više hiljada ljudi ranjeno, od čega se procenjuje da su skoro polovinu činila deca. Uništeni su mostovi, bolnice, škole, fabrike i brojni civilni objekti širom zemlje.

Agresija je okončana potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, nakon čega su se snage bezbednosti SR Jugoslavije povukle sa Kosova i Metohije, a na teren su raspoređene međunarodne snage, koje su tamo ostale do dan-danas.