Zataškana istorija 6. aprila: U rat sa Hitlerom su nas uvukli korupcija, pohlepa za lovom kneza Pavla i šibicarska logika generala Dušana Simovića
U danu kada se sećamo nacističkog napada na Kraljevinu Jugoslaviju, žrtava, herojskih letova naših pilota i svega onoga što će proisteći iz tog krvavog 6. aprila, valjalo bi se osvrnuti i na jedan od ključnih događaja koji su svemu prethodili. A koji se u zvaničnoj istoriji zataškava, ne spominje, zaobilazi... U rat su nas uvukli Pavle Karađorđević i general Dušan Simović i to zarad svojih ličnih finasijskih interesa, nerazmišljajući šta taj njihov sukob oko sticanja bogatstva može prouzrokovati.
Zato, ovde pružamo uvid u objavu Baneta Gajića, vrlog poznavaoca istorijskih prilika u tim vremenima i istraživača, zahvaljući kojem su otkrivene brojne zanimljivosti, poput kakvkaskog oraha koji je nikao iz šinjela poginulog crvenoramejca ili natpisa "Provereno, min njet", koji je Grad Beograd zaštitio.
"Iako 27. mart 1941. i dalje izaziva dosta polemika, i pridaju mu se razna tumačenja i značenja, ostaje malo prihvaćena i banalna činjenica da je došao kao mahniti, zaslepljeni unutrašnji obračun jedne od dve interesne grupe u vrhu sistema, oko lukrativnih poslovnih "kombinacija", sa grupom predvođenom namesnikom Pavlom Karađorđevićem.
Osim vojnih liferacija, kao najvećeg "kolača", gde je prethodno od generala bio oduzet monopol nad nabavkom ratnih aviona iz Velike Britanije, što je donosilo ogromne zarade, i pod kontrolom Pavla prebačen na Italiju i Nemačku, ostatak poslova je najpre uključivao eksploataciju rudnih bogatstava u Srbiji i njihovu eksportnu prodaju (Nemačkoj), kao i izvoz pšenice i ostalih poljprivrednih i prehrambenih proizvoda, itd. Više od 85% izvoza Kraljevine Jugoslavije od 1939. išlo je u Hitlerov Treći rajh dok je preostalih 15% išlo u države koje su mu bile saveznice.
Nakon učvršćivanja vlasti, Pavle je uz pomoć dela političkih i finansijskih elita sebi potčinio najveći deo poslova, čime je navukao bes onih koji su izgubili svoje profite... Besu je dodatno doprinelo i uklanjanje generala Simovića sa vodeće vojne pozicije 8. marta 1941.
Sporazum sa Hitlerom, iznuđen groznim trenutkom i situacijom u kojoj je mrak nacizma već potpuno potopio Evropu, bio je iskorišten kao neposredan povod za državni udar i uništenje Pavla Karađorđevića, što se i desilo.
Više od 85% izvoza Kraljevine Jugoslavije od 1939. išlo je u Hitlerov Treći rajh dok je preostalih 15% išlo u države koje su mu bile saveznice
Momenat koji zaslepljene beogradske "elite" i oficiri nisu videli ticao se pozicije Trećeg rajha i Hitlera nakon puča. Štetu su pokušali da "izvade" već 28. marta slanjem poruka u Berlin da su spremni da na neki način preuzmu obaveze iz Trojnog pakta koji je Jugoslavija potpisala 25. marta.
Šibicarsku logiku i "brzopoteznost" u "dogovaranju", na kakvu su navikli u lokalnim odnosima, pučisti su pokušali da primene i na novonastalu situaciju. Koliko su oficiri ogrezli u korupciju bili nesposobni da razumeju šta su izazvali i pokrenuli, svedoči i jedan bizaran detalj: general avijacije Dušan Simović zakazao je venčanje svoje ćerke za 6. april prepodne u crkvi u Topčideru, očito nesvestan odmazde koja dolazi...
U isto to vreme, Hitler je već imao potpuno spreman napad na Grčku 1. aprila 1941. koji je trebalo da usledi iz Bugarske. U tu svrhu su tokom februara i marta tamo prebacene jedinice iz Nemačke. Problem sa napadom je bila jaka i čvrsto branjena linija grčke odbrane Metaksas, slična Mažino liniji u Francuskoj. Linija se prostire samo prema Bugarskoj, Grci ka prijateljima iz Beograda ne grade nikakve bunkere ostavljajući gola leđa.
Mažino su Nemci pobedili zaobišavši je, ali grčku liniju nisu imale kuda da zaobiđu, osim kroz susednu Kraljevinu Jugoslaviju sa kojom su upravo - sklopili pakt o nenapadanju 25. marta. Grčku liniju su u međuvremenu zaposele i britanske trupe koje su se po ugledu na Solunski front u Prvom svetskom ratu iskrcale u Grčkoj nakon katastrofe u Francuskoj prethodne godine. Hitler nije imao drugo rešenje osim da krene u frontalni napad pa koliko god žrtava bude odneo. Kao gubitnik Prvog svetskog rata, sa razlogom se plašio novog Solunskog fronta.
Napravivši puč, jugoslovenski generali su Hitleru dali fantastičnu priliku da napadne Jugoslaviju i kroz njenu teritoriju zađe za leđa britanskim i grčkim trupama, baš kao što je godinu dana ranije porazio britansko-francuske snage zaobišavši Mažino liniju napavši neutralnu Belgiju, nakon čega je rešio rat sa Francuskom za manje od dva meseca. U Prvom ratu je za to trebalo 4 godine i nije uspelo.
Elitna 1. Waffen SS divizija pravi brzu promenu plana tako da preko juga Jugoslavije (Makedonije) zađe za leđa Saveznicima u Grčkoj. A 11. oklopna divizija Vermahta takođe dobija promenu plana, pa umesto za Solun kreće ka Beogradu. Hitler pomera plan od 1.aprila na 6. dok se trupe na zemlji pregrupišu. Takođe, čeka i Musolinija da izvrši promenu plana za svoje jedinice koje su u Albaniji, da i one krenu ka Makedoniji, pa onda iza leđa Saveznicima, uz SS diviziju.
Avionski napad na Beograd nije bilo nasumično bacanje bombi: cilj su vojne komande, kraljevski dvor, zeleznička stanica i kasarne po gradu, kako bi se obezglavio svaki mogući srpski otpor po uzoru na 1914. Hitler se toga dobro seća, ne želi da mu Srbi otporom pokvare priliku da u Grčkoj porazi Britance, kada su mu već sami dali šansu za brzu i laku pobedu.
Jedini delovi Beograda koji nemaju veze sa funkcionisanjem države, a da su stavljeni kao meta bespoštednog napada su delovi grada u kome žive Jevreji: Dorćol, deo Bulevara uz Tašmajdan, i deo na kraju Knez Mihajlove. Ostale civilne zgrade koje bivaju pogođene stradaju u metežu bitke, Luftvafe svoje kapacitete drži fokusirane na klanje vojnog i političkog otpora u državi.
Iako su pružili jak otpor na svojoj utvrđenoj liniji, i napadačima naneli znatne gubitke, Grci i Britanci moraju navrat nanos da se povlače kad shvataju da su im SS snage i Italijani već dobrano iza leđa. To bezglavo povlačenje će se zaustaviti tek na Kritu. Kad osvoji Grčku Hitler pred sobom na čitavom evropskom kontinentu neće više imati nijednog savezničkog vojnika.
Vreme koje bi izgubio lomeći Metaksas liniju odbrane bi bilo potrošeno za napad na SSSR kasnije u toku leta. Šansa da preko Jugoslavije sve to završi neuporedivo brže donela je i raniji datum napada na SSSR usled koga je Vermaht imao vremena da dodje do Moskve jos dok su bili topli dani i lepo vreme. Danas se ovde veruje da je 27. mart to usporio...
Ostatak Jugoslavije Hitler napada tek u narednim danima, severne i zapadne delove zemlje, jer nije imao spremne trupe za to.
Jugoslovenska linija odbrane na makedonskom pravcu iz nekog neobjašnjivog razloga bila je oslabljena i delimično demontirana dve godine ranije po direktivi generala Milana Nedića.
10. aprila 1941. formirana je ustaška NDH, a prvi zločini počinju već u narednim danima, da bi se pretvorili u genocid već do jeseni.
Glavni akter, general Dušan Simović, obrešće se u Londonu, uprkos svemu, odakle će se nekoliko meseci posle kraja Drugog svetskog rata 1945. volšebno vratiti u svoju vilu na Topčiderskom brdu u Beogradu. Nove revolucionarne vlasti mu nisu oduzele nekretninu, i čak je do smrti primao generalsku penziju.
Usluga koju je učinio nije zaboravljena, a, nažalost, većina Srba i dalje, uprkos zastrašujućem stradanju pod nacističkom i ustaškom okupacijom, i u čudovišnom građanskom ratu, nema jasnu ideju o razmeri katastrofe koju je iz najužih ličnih interesa izazvao taj bestijalni kreten na današnji dan", završava Gajić svoju objavu 27. marta, datuma koji je 1941. godine prethodio krvavom 6. aprilu.