Mračna scena iz "Stradanja Hristovog" krije tajnu 22 godine: Zloban osmeh starog deteta u rukama Sotone decenijama izaziva jezu
Film "Stradanje Hristovo", čiji je reditelj Mel Gibson, od svog izlaska 2004. godine važi za jedno od najkontroverznijih ostvarenja religijske tematike.
Sniman je na aramejskom, hebrejskom i latinskom jeziku, sa Džimom Kavijezelom u ulozi Isusa Hrista, Majom Morgenštern kao Bogorodicom i Monikom Beluči kao Marijom Magdalenom.
Ostvarenje je postalo globalni fenomen, ali i predmet brojnih debata zbog brutalne vizuelne ekspresije poslednjih časova Isusovog života i zbog prikaza borbe dobra i zla kroz umetnički izuzetno snažne simbole.
Jedna od najzagonetnijih scena svakako je prikaz lika Sotone koji u naručju drži bebu; prizor koji se pojavljuje dok je Isus nemilosrdno bičevan.
Upravo ova scena, i gotovo groteskna figura bebe, zbunjuje gledaoce već više od dve decenije.
Zašto Sotona nosi bebu?
Iako se ni u jednom trenutku u sceni ne izgovara nijedna reč, simbolika je snažna i višeslojna.
Prema tumačenjima brojnih filmskih i teoloških autora: Prikaz Sotone sa "detetom" predstavlja perverznu, izvitoperenu verziju hrišćanskog motiva "Majke Božje sa detetom".
Dok Bog "žrtvuje" svog Sina radi spasenja čovečanstva, zlo kontrastira tako što "brine" o svom potomstvu, na taj način prikazujući izopačenu verziju ljubavi.
Beba se u interpretacijama često posmatra kao simbol anti-Mesije, odnosno nastanka zla koje raste dok se Isus žrtvuje.
Androgini izgled Sotone nije slučajan. Mel Gibson ga je osmislio kako bi prikazao da zlo često izgleda privlačno, spokojno, čak nežno, a ne monstruozno, što ga čini opasnijim.
Posebno jeziv detalj jeste osmeh same bebe, koji deluje neprirodno i staro, ostavljajući snažan kontrast sa prizorom neizmerne ljudske patnje.
Ko je žena koja tumači Sotonu?
Lik Sotone u filmu igra italijanska glumica, ćerka legendarnog kantautora i glumca Andrijana Čelentana.
Rođena je 1968. godine u Rimu i tokom karijere pojavila se u više desetina filmskih projekata, ali joj je upravo ova uloga donela najveću međunarodnu prepoznatljivost.
Gibson je za ulogu Sotone namerno odabrao ženu, u težnji da lik zla učini neuhvatljivim, ambivalentnim i misterioznim.
Čelentanova je uz pomoć šminke i stilizacije dobila potpuno androgini izgled, što je dodatno pojačalo zlokobnost njenog prisustva.
Zašto je ova scena tako moćna?
Ovaj momenat jedan je od najkomentarisanijih delova Stradanja Hristovog jer u kratkom, gotovo nemom prizoru oslikava celu filozofiju filma: borbu dobra i zla, žrtvu i ismevanje te žrtve, kontrast božanskog i izopačenog, trenutak u kome se svetlost i tama direktno sudaraju.
Čak i oni koji film doživljavaju isključivo kao umetničko delo, a ne religijski manifest, saglasni su da scena ostavlja dubok utisak i pokreće pitanja o prirodi trpljenja, iskušenja i ljudske vere.
(Kurir.rs/ Srbija Danas)
Bonus video: Prisustvovao sam isterivanju đavola iz jedne devojke