NOVA GENERACIJA SRPSKIH TRENERA! Miloš Radivojević: Važno je da zaživi strategija razvoja fudbala FSS, veliko iskustvo čuti poruke Stojića, Mijatovića, Petrića
Panel Kurira pod nazivom "Put šampiona" ostavio je veliki utisak na Miloša Radivojevića, koji želi da izgradi trenersku karijeru. On je s dosta pažnje slušao govornike na Kurirovom panelu o svim problemima omladinskog fudbala u Srbiji.
Radivojević (36) privodi karijeru kraju u Inđiji, a nosio je dres Rada, niškog Radničkog, Voždovca, igrao u Hrvatskoj, Izraelu i Azerbejdžanu...
- Oduševljen sam Kurirovom idejom da organizuje ovakav panel i sa ovako kvalitetnim sagovornicima. Da će se ovakvo nešto desiti u Beogradu, saznao sam na predavanjima za licencu UEFA. Ovde je bilo mnogo toga da se nauči, jer bio je prisutan sam krem srpskog fudbala. Treba više ovakvih akcija, svaka čast Kuriru što radi ovo - rekao je Radivojević i nastavio:
- Direktni su odgovori, to mi se dopada. Ne bih voleo da se zadrži samo na ovome. U teoriji mi znamo manje-više sve, ali u praksi dođe do problema. Voleo bih da sve ovo što je rečeno i zaživi i da se ono što je Ranko Stojić pričao sprovede u delo. Ako zaživi strategija koju je FSS predstavio - čeka nas svetla budućnost za omladinski, ali ni za seniorski fudbal u Srbiji.
Edukacija je osnov za svakog mladog trenera na početku karijere.
- Velika je stvar uživo čuti ljude poput Ranka Stojića, Predraga Mijatovića, Gordana Petrića, Bruna Šejrua... Prošao sam dosta stvari kroz fudbal kao igrač, što ti opet ostavlja dosta mogućnosti da kao trener donosiš neke bitne odluke u važnim trenucima. Gledam po sebi, do neke 25, 26. godine nisam fudbal gledao istim očima kao sada. Ova predavanja su me nadogradila, jer sam čuo mišljenja od daleko iskusnijih kolega. Ulazim u trenerski svet, gde treba da učim kako bih našao neki svoj put. Mnogo je bitno razmenjivati iskustva. Polagaću B licencu, želim da se posvetim novom poslu. Na meni je da uzmem korisne stvari i da ih primenim u praksi. Moja vizija je da idem dalje... Evo, otkriću, poznajem Karlosa Kueljara, bivšeg španskog fudbalera, s kojim sam igrao u Izraelu. Njegov odnos na terenu i van terena mi je mnogo pomogao. Bio mi je kao stariji brat. On je trener, cilj je da odem kod njega u Španiju da vidim kako oni to rade, jer mnogo cenim njihovu stručnost. Opet, sve to što oni rade u Španiji treba uskladiti s našim mentalitetom.
Nemali broj fudbalera posle karijere odluči da ostane u svetu fudbala.
- Kad sam igrao za Slaven, dospeo sam u situaciju da tokom sezone radim sa dva trenera. Bili su totalno drugačiji. Kod jednog smo igrali bez pasova, sa mnogo dugih lopti i duela... To mi se nije sviđalo, kao ni većini igrača. Onda je došao drugi trener i sve promenio. Video sam drugu filozofiju, gde je lopta non-stop bila na zemlji, a mi igrači smo uživali u fudbalu i imali bolje rezultate. Tada sam fudbalski progledao, što bi se reklo, i ta ideja je moja vodilja. Da dva različita trenera od istih igrača mogu da naprave drugačije ekipe. To je kod mene bila prekretnica. Video sam da to ima smisla, da i ja mogu tako...
Svakom bivšem fudbaleru je teško na početku trenerske karijere jer se postavlja pitanje gde krenuti i s kim.
- Saveti iskusnijih trenera i bivših saigrača kažu da se krene od mlađih kategorija. Ne bežim od toga, voleo bih da radim s pionirima, kadetima, omladincima. Da proverim sebe. Moj cilj je da u dogledno vreme budem trener prvog tima u seniorskom fudbalu.
Filozofija fudbala je mnogo važna za svakog trenera.
- Ja volim kratak pas, od zadnje linije, od golmana... Ne bežim od dugih lopti, ali one moraju biti usmerene, a ne nasumično ispucane. Kombinatorika u timu je mnogo bitna, i iz toga u napad prenesem viziju i ideju da napadači rešavaju situacije, u odnosu tri na tri, tri na dva, četiri na tri...
Imati mentora mnogo je važno za svakog trenera početnika.
- Razmišljao sam o tome. Ali još nisam video s kim, jer u junu zvanično završavam karijeru. Opet, važno je da budući mentor deli moje fudbalske ideje i viziju, da budemo slični. Ne bih tek tako srljao. Potrudiću se da vidim sve situacije, pa ćemo videti.
Svaki mladi stručnjak ima fudbalske uzore.
- Kad sam bio klinac, u najosetljivijem periodu trener mi je bio Dževad Prekazi. Mnogo mi je pomogao. Učio me fudbalu, ali i nekim životnim stvarima. Svi vole Pepa Gvardiolu, ali nisam pobornik tolikog broja pasova. Više mi se sviđa ono što radi Vensan Kompani u Bajernu, jer ima svoj stil, hoće posed, a ne da loptu vraća golmanu. Želi da što pre postigne gol, to mi se mnogo sviđa. Fudbal se igra za gol više, iako sam veći deo karijere bio defanzivac. Nisam pobornik ideje da ako povedeš sa 1:0, treba da braniš gol, iako je protivnik jači od tebe, da praviš bunker. Više sam da moj tim da drugi, pa i treći gol. Plus publika, koja ne voli takav fudbal... - zaključio je Miloš Radivojević.
Trener da bude čovek
Ljudskost pored stručnosti nešto je što je važno za svakog trenera.
- To je najvažnije. Da trener pre svega bude - čovek. Šta pod time mislim? Da je uvek na raspolaganju igračima, da je pravičan, otvoren prema apsolutno svakom članu tima. To je suština, to pravi dobru atmosferu u ekipi, to rađa međusobno poverenje na relaciji trener-igrač i, na kraju, to pravi tim moćnim. Vodiću se time u trenerskoj karijeri. Iskren odnos prema fudbalerima je nešto od čega počinje ozbiljna trenerska priča - otvoreno priča Radivojević.