"EVROPA JE EVNUH BEZ AMERIČKE VOJNE MOĆI I VOĐSTVA" Potpukovnik Oluić sa Vest Pointa za Kurir o SRPSKOM POREKLU, Iranu, Trampu, NATO, Kini, Rusiji i Ukrajini
Najveća Trampova pobeda u ovom ratu bila bi kada bi Iranci ustali da preuzmu kontrolu nad svojom budućnošću i zemljom, kaže u intervjuu za Kurir potpukovnik Stiven Oluić, penzionisani oficir američkih kopnenih snaga (U.S. Army) sa više od 27 godina vojne službe, od kojih je deset bilo u inostranstvu, uključujući Irak.
Po zvanju doktor nauka, Oluić je bio i vanredni profesor geografije, a potom i pomoćnik dekana za strategiju i politiku na Vojnoj akademiji SAD u Vest Pointu, kao i dekan koledža Lejklend u Ohaju.
KURIR: Pre svetskih tema, za početak bismo želeli da saznamo nešto o vašim srpskim korenima?
— Moji srpski koreni sežu do mog oca. Rođen je u Dalmaciji u Jugoslaviji 1920. godine. Propatio je tokom Drugog svetskog rata, završivši u Nemačkoj kao ratni zarobljenik. Kada se rat završio, realnost je bila takva da nije mogao da se vrati u Jugoslaviju jer je bio u Kraljevskoj vojsci na početku rata. Politička situacija se promenila posle 1945. Moj otac je na kraju stekao američko državljanstvo prijavivši se u vojsku SAD u vreme Korejskog rata. Proveo je u vojsci šest godina i na kraju je bio stacioniran u Berlinskoj brigadi gde je upoznao moju majku i oženio se njom. Potom su se preselili u SAD i moj otac je napustio vojsku. Brat i ja smo rođeni 1960. godine u Klivlendu u Ohaju i kršteni smo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Još uvek imam mnogo rođaka u Srbiji sa kojima sam i dalje u kontaktu. Veoma sam ponosan na nasleđe mog oca, moje srpsko nasleđe i ono me inspiriše da uvek zastupam interese moje braće i sestara u Srbiji.
KURIR: Prošlo je mesec i po dana od početka rata u Iranu, dogovoren je prekid vatre, ali je i pre njega ovaj sukob već bio znatno duži od prošlogodišnjeg dvanaestodnevnog rata između Izraela i SAD protiv Irana. Koje su glavne razlike u njihovim globalnim posledicama?
— Postoje značajne razlike. SAD i Izrael pokušavaju da eliminišu Iran kao neprijatelja i sponzora terorizma na Bliskom istoku, obezglavljujući teroristički režim i osiguravajući da nikakvo nuklearno oružje ne bude u rukama mula. Da razjasnimo, SAD su u ratu s Iranom više od 45 godina. U prošlosti smo bili svedoci mnogih "sitnih" bombardovanja i napada SAD i Izraela u znak odmazde za zlonamerne postupke, ali sada smo svedoci sveobuhvatnog napada na iranski režim. Ovo se ranije nije dešavalo i ovde SAD prednjače. Ovaj rat između SAD, Izraela i Irana je ranjiv na izraelske akcije koje se odvijaju van glavnog sukoba. Hoće li Iranci napustiti svoje pomagače u Iraku, Libanu, Siriji i Jemenu? Stvari će postati problematične ako Izrael odluči da usmeri pažnju na druge regione Bliskog istoka tokom trenutnog zatišja u borbama u Iranu. A opet, ovo "primirje" može da se okonča u svakom trenutku, tako da je teško predvideti šta bi moglo da usledi.
KURIR: Šta bi bila prava pobeda za američkog predsednika Donalda Trampa u ovom ratu, ne govorimo o izlaznoj strategiji, već o istinskoj pobedi?
— Prava ili istinska pobeda bi bila apsolutno i provereno uništenje iranskog nuklearnog arsenala i programa, kao i kontrola nad njegovim obogaćenim uranijumom. Drugo, to bi bilo uništenje struktura moći mula i vojnih i društvenih kapaciteta Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC). Na kraju, mislim da, kada bi iransko stanovništvo ustalo da preuzme kontrolu nad svojom budućnošću i zemljom, to bila Trampova najveća pobeda. Neće ovo biti laka pobeda, uprkos svim vazdušnim napadima, bombardovanjima i neutralizaciji iranske odbrane, nijedan rat nikada nije dobijen samo iz vazduha i bez napada na civilno stanovništvo. Verovatno nikada neće ni biti, a onaj ko nema "čizme na terenu", taj ne kontroliše zapravo bilo kakvu teritoriju. Najsloženije pitanje je hoće li SAD ubaciti kopnene snage da bi prisilile Iran na pokornost? Ne znam, ali me se tako nešto tiče kao penzionisanog oficira američke kopnene vojske.
KURIR: Koliko dugo očekujete da će predsednik Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu biti na istoj strani u vezi sa celokupnom politikom prema Bliskom istoku, ne samo prema Iranu?
— U mnogim aspektima, njihov trenutni odnos se može smatrati brakom iz interesa. Iako su SAD i Izrael snažni saveznici, predsednik Tramp je realista i staviće interese Amerike ispred interesa bilo koje druge zemlje. Bilo je nekih razlika između nas, ali na kraći rok verujem da će se Izrael pridržavati Trampove politike i vizije vezane za Bliski istok. Ali vaši čitaoci moraju da imaju na umu da su naše političke ideje i strategije od Trampovog povratka na dužnost preusmerene, američka hemisfera je glavni prioritet.
KURIR: Da li bi rat u Iranu mogao da bude kraj NATO kakvog ga poznajemo i početak malo drugačijih vojnih i bezbednosnih aranžmana u Evropi?
— Na neki način, da. SAD su već duže vreme uznemirene zbog stalno primetnih slabosti u evropskoj bezbednosnoj strukturi. Nije samo Tramp izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog takozvanog "besplatnog vozikanja" NATO, već su to učinili i Kongres i javnost. Pravo pitanje za mene je "šta je Evropa?" Da li je to Evropska unija? Da li je to NATO? Kako se Mađarska i Slovačka uklapaju u trenutnu energetsku krizu i odnose s Ukrajinom (gasovod Družba). Evropa nisu "Sjedinjene Države Evrope", svaka zemlja u Evropi ima svoje agende i prioritete. Verujem da će se odnosi u bliskoj budućnosti sve više pogoršavati, ali "Evropa" ne može sama da funkcioniše u sferi bezbednosnih operacija. Gledajući izvan NATO, s obzirom na nedostatak podrške NATO i EU u Ormuskom moreuzu, čvrsto verujem da će Ukrajina postati samo evropski izazov. Postoji mnogo zagovornika smanjenja, ako ne i ukidanja vojne podrške Ukrajini. Korupcija na nivou države i ono što se vidi kao arogancija (Zelenskog) približavaju se prelomnoj tački u SAD. Smatram da će se, ako ne bude rešenja ili sporazuma između Rusije i Ukrajine u bliskoj budućnosti, SAD povući i pretvoriti to u čisto evropski problem.
KURIR: Da li je relativno neutralan ili prećutan stav Kine o iranskom ratu do sada bio isključivo izazvan predstojećom Trampovom posetom Pekingu u maju?
— Ne, sumnjam da je to primarni uzrok. Kina ima sopstvene izazove u oblasti ekonomije, vojnog vođstva i starenja stanovništva. Povećane cene nafte i sirovina svakako su naštetile ekonomskoj moći Kine i kao proizvođača i kao izvoznika, a nedavne čistke u generalskom korpusu su nanele štetu političko-vojnom okruženju i podstakle "blaži" režim na kraći rok. Iako sam siguran da je Tramp želeo da održi samit sa kineskim predsednikom, Trampov kalendar su nadvladali "događaji na terenu". Sukob u Iranu zahteva punu pažnju predsednika i aparata nacionalne bezbednosti. Tramp će se, po svoj prilici, sastati sa Si Đinpingom nakon okončanja neprijateljstava i nadamo se da će se to dobro završiti za SAD.
KURIR: Da li je Rusija zaista jedini pobednik do sada u iranskom ratu, kako neki tvrde?
— Verujem da Rusija ima koristi od iranskog rata na nekoliko načina. Naravno, cena sirove nafte je dramatično porasla zbog blokade Ormuskog moreuza. Ovo će svakako pomoći ruskoj ekonomiji u bliskoj budućnosti. Drugo, SAD u Iranu troše veliki deo svog arsenala, posebno dronove, rakete i bombe. Ovo štetno utiče na zalihe američke municije i dovešće do smanjenih isporuka oružja Ukrajini i drugima. Štaviše, SAD su se kratkoročno opet fokusirale na Bliski istok – to je prioritet. Konačno, šteta naneta odnosima sa NATO će svakako ići Rusiji u korist. "Evropa", kako god da je definisana, evnuh je bez američke vojne moći i vođstva. Takođe sam mišljenja da bi pogoršanje ovih odnosa moglo da dovede do zbližavanja SAD i Rusije.
KURIR: Kako Ukrajina može da povrati značaj u smislu globalne podrške Kijevu nakon što je sukob na Bliskom istoku postao dominantan u svetskim udarnim vestima?
- Kao što sam ranije pomenuo, korupcija i skandali u Ukrajini nanose štetu podršci američkog naroda njenim ciljevima. U mnogim aspektima, vreme nije na strani Ukrajine. Zašto bi američki poreski obveznici finansirali korumpirani prekomorski režim kada mi ovde u SAD pod predsednikom Trampom razotkrivamo sve vrste domaće korupcije. Uz to, i želim to da naglasim, nedostatak evropske podrške ratu u Iranu, zabrana korišćenja vazdušnog prostora za američke vazduhoplovne snage i otvoreno odbacivanje mogućnosti pružanja pomoći u otvaranju Ormuskog moreuza imaće štetne i trajne posledice. Ukrajina može da povrati globalnu podršku kada postigne mirovni sporazum sa Rusijom.
(Kurir.rs/Nemanja Vlačo)