Čitanje bez razumevanja
Razumem Svetislava Basaru. Kolumnista mora mnogo i često da piše. Njegov problem je što, kao i velika većina Srba koji misle da su uspeli, veruje da sve narodne mane - prave ili one koje je u svom autorasizmu umislio - ne važe kada je reč o njemu. U svemu od prezimena do nastupa Basara je Srbin kakvog se zgadio još onda davno kada je zamrzeo Dobricu. Jedna od osobina takvih – dakle dosovskih ambasadora, laureata neonedićevskih nagrada i lumena koji su radili za „demokratski nemački list u egzilu u Pragu“ a onda se za par hiljada rajhsmaraka prodali „medijskom magnatu u Berlinu“, a sve to 1938. godine... – jeste da mnogo više pišu nego što čitaju. No, i kada to malo čitaju, trebalo bi da to rade na nivou učenika 8. razreda osnovne škole – dakle, sa razumevanjem. Ne i Basara.
Basara je za temu kolumne uzeo mene. Nemam ništa protiv. Javno sam ga uvrstio, još januara 2020., kada je potpisivao peticije protiv ljudskih prava većine građana Crne Gore, među pogane izrode i citirao velikog Njegoša u vezi sa tim. Šta god sada taj ljuti, neobični i izopačeni osobenjak o meni napiše, mogu samo da upišem kao reklamu moje malenkosti. Jedino ne bi valjao da me kojom zabunom pohvali.
Ipak, radi istine. Potrebe da u ovim brzim vremenima, nateramo makar laureata antisrpskih nagrada da jezik na kome je zaradio vrlo nezasluženu slavu ipak poštuje i čita ono što komenatriše. Basara se hvali da moje izjave ne sluša a tekstove ne čita. Ipak, on ih komentariše. Zato i nema razumevanja onoga što bi možda i pročitao. Najpre, ja nikada nisam bio član ni Studentskog okreta „Otpor“, ni Narodnog pokreta „Otpor“. Basara misli da jesam. Drugo, ja ne mislim, niti sam bilo gde napisao, da je navodna „studenstka lista“ tajna organizacija. Naprotiv, da li će neko otkriti sadržaj svoje kandidatske liste na izborima za Narodnu skupštinu Srbije njegova je stvar – mada glupo je da neko godinu dana javno govori o nekoj listi a onda je skriva. Rekao sam da su plenumi tajne i neregistrovane organizacije, one su prekršile nekoliko članova Ustava Srbije. Blokaderi se skrivaju iza desetak dekana od kojih deo nije za stalno zaposlenje, a kamo li za rukovodeću funkciju, a deo radi za strane države. Činjenica da dekani ne rade svoj posao ili služe tuđinu, a ono malo aktivnih plenumaša ne zna šta je odgovorno ponašanje, dovela je do nedavne pogibije na Filozofskom fakuletu u Beogradu. Ne bih se bavio nekripolitikom. To je naopaka rabota lmena tipa Basare o kome će u budućnosti više pisati arheolozi i antorpolozi nego istoričari književnosti. Neću ga pitati kakve su mu ruke, ali one su ili prljave ili su krvave – treće ne vidim.
Konačno, pod tri, citirajući moju izjavu Basara na jednom mestu stavlja i znake navodnika, pa se iščuđava i poziva na nekaku emisiju i dva bela goluba. Da, izjavio sam da su studenti pre trideset godina bojkotovali nastavu, da nisu ništa blokirali i da nisu vršili nasilje. Basara tvrdi da su naprotiv blokirali i da je policija vršila nasilje nad studentima, te da su tada vođe opozicije išle ispred studenata. Basara naravno greši u sve tri ove tvrdnje. Nije bilo studentskih blokada, naprotiv kordoni policije su u nekoliko navrata blokirali studente. Nije bilo nasilja policije nad studentima za vreme Velikog studnetskog protesta (22 novembar 1996. – 19 mart 1997), bilo je pretnji, gurkanja, ali policija nikada nije napala studete. Jedan student je lakše povređen ali na opozicionom zboru 1. februara 1997., prilikom napada policije koja je goneći demonstrante - pristalice Koalicije „Zajedno“ došla do Filozofskog fakulteta i tada je jedan njen pripadnik razbio staklo na ulazu. Za raziku od tri meseca napada pripadnika Studentskog fundamentalističkog kulta od 28. juna do 30. septembra 2025. godine, studenti u protestu pre trideset godina nikada nisu napali srpsku policiju. Opozicione vođe za vreme trajanja Studentskog protesta 1996./1997. godine nikada nisu organizovale zajedničke proteste sa studentima niti su predvodile studetske kolone.
Imao bih više razumevanja za Basaru, kada bi umesto dva bela goluba pisao o belim miševima.
Čedomir Antić