FAMOZNO: POLITIČKA FILOZOFIJA SMETANJA
Ovde bih mirne duše mogao staviti tačku na našu današnju kolumnu - metaforom o lošim qwrzima je sve rečeno - ali to ne bi bilo u skladu s karakterologijom, mislim: bilo bi prekratko. Zato sledi malo duža priča.
Prvo ćemo o smetanjima, a potom o qwrzima. Ako neko od vas, kad uhvati malo vremena - i ako nema pametnija posla - sastavi listu ljudi, stvari i pojava koje mu smetaju - iliti narodski idu na qwrz - videće da je ta lista veoma dugačka, a ako malo mućne glavom, shvatiće da će mu većina od svega što mu smeta sada smetati doživotno, a najvispreniji među vama će dokonati da se najbolja - mada ne idealna - strategija borbe protiv smetanja (i smetenjaka) svodi na sledeće stvari: 1. nečitanje novina i negledanje televizora koji ti smetaju, 2. izbegavanje susreta i razgovora sa smetenjacima koji ti smetaju 3. ignorisanje smetajućih politika i poetika i 4. gledanje svog posla i poslova muškaraca i žena koji ti nisu na smetnji.
Ali qwrz, što reko Traktat o qwrzu. Smetanje je jedan od najstarijih srpskih zanata. Budući da smo mi (jebo ja nas) kolektivističko društvo u kome se sve što se događa događa svima i u kome su sva deca naša i svima moraju smetati (ili ne smetati) iste stvari, sledstveno svako odstupanje od sabornosti u nesmetanju rezultira pompeznim pokličima/naslovima: „Kome to (taj) smeta“.
Uzmimo primer barjaka. Često se moglo čuti/čitati „kome to smeta srpska zastava“. Evo, recimo, smeta meni. Ne zato što je srpska, nego zato što je veksiološki krajnje traljavo izvedena i što kuburi čak i s proporcijama. U estetskom smislu smeta mi i olinjala Koštuničina dvoglava ćurka - karikatura dvoglavog orla - ogrnuta umolčanim leopardovim krznom, anahronim već krajem XIX veka. Kad su me svojevremeno pitali šta ja mislim o srpskom novobarjaku, rekao sam da mi se čini nekako nepotpunim, da držim da na njemu fali Koštuničina slika sa sovom na ramenu, a ispod Koštunice Dačić (tada u unutrašnjoj alotropskoj modifikaciji) koji mlatara pendrekom i preti: „Nemoj der da je neko nešto zucnuo protiv srpske zastave“.
Ali, ali... Budući da se moja neznatnost prema srpskom barjaku - takvom kakav je - odnosi s poštovanjem i na Ustavom propisani način, to što se njojzi barjak estetski ne sviđa samo je njena lična stvar. Isto važi za sve ostale smetnje (i smetenjake). Životne smetnje, kojih je ionako previše, dodatno se usložnjavaju kada se na javnoj sceni ustoliče „gromade“ kojem iz neobjašnjivih razloga nikome ne smeju da „smetaju“. Kome god nešto/neko smeta, ako ga to smetanje ne dovodi u sukob sa zakonom, ima puno pravo da mu bilo ko/šta smeta do mile volje. Isto važi i za božje zakone, koji valjda važe i za Bačku gromadu. Budući da ispod zapovesti „poštuj oca i majku svoju“ ne piše „nemoj der slučajno da ti Irinej smeta“, svakom kome Irinej smeta, ima pravo - možda i obavezu - da mu Irinej smeta.