"Ovo je fascinantno nama koji kolektivno pamtimo Drugi svetski rat na potpuno drugačiji način" Nikola Popević o filmu "9. april" i istinitim događajima u njemu
Mislim da je publika u Srbiji navikla na to da bi ratni film trebalo da ispreda velike priče, pokriva velike i važne bitke. S jedne strane, imali smo to među najpoznatijim "partizanskim" filmovima; kada nisu bile baš ofanzive i kada nije reč o ideološki značajnim pričama, radnje filmova bavile su se gerilskim ratovanjem.
S druge strane, u Sovjetskom Savezu snimani su spektakli kakve je danas nemoguće finansirati, gde su za potrebe filmova pravljeni čitavi vojni manevri. A s treće strane, tu je Holivud, koji sam po sebi, čak i kada se bavi istorijskim događajima, teži atraktivnosti. Zbog toga je zanimljivo kako su Danci obradili jednu od bitaka tokom nacističke invazije na Dansku 1940. godine u filmu "9. april".
Devetog aprila 1940. godine Nemačka je posle kratkotrajnih priprema ušla na teritoriju Danske. Ne bih se sada bavio okolnostima pod kojima se ovo dogodilo. Bilo kako bilo, fokus filma je na jednom biciklističkom odredu danske vojske koji se našao blizu granice s Nemačkom. Da, biciklistički odredi u Danskoj tih godina nisu bili ništa čudno. Bicikl je lako i tiho prevozno sredstvo, jednostavno za održavanje, ne zahteva logistiku potrebnu z, a recimo, konje ili motorna vozila.
Danska vojska je slabo obučena, loše opremljena i s katastrofalnom komunikacijom. S granice stižu vesti da Nemačka postavlja trupe tako što se čuju tenkovi, nema nikakve obaveštajne aktivnosti. Kakva razlika u odnosu na danas, sa satelitima i dronovima! Svaki danski vojnik dobija svega 40 metaka, jedinica je naoružana s dva automata i puškama repetirkama. I oni takvi dobijaju naređenje da zadrže nemačko napredovanje, a da se eventualno povuku ka gradiću Haderslevu.
Film "9. april" prati stvarne događaje od tog dana. Čak su neke scene postavljene na osnovu originalnih fotografija. Nekoliko mesta na kojima su Danci pružali otpor ostala su zabeležena. Fascinantno nama koji kolektivno pamtimo Drugi svetski rat na potpuno drugačiji način može biti to da su stanovnici gradića izlazili iz kuća i muvali se oko vojnika sve dok nije zapucalo. Još nešto zanimljivo za nas iz Srbije jeste koliko su to kratke borbe bile, slabog intenziteta.
Danska je, braneći se od invazije, izgubila svega 16 vojnika, a 20 ih je bilo ranjeno. Na njih su poslate slabije nemačke trupe, momci sa svega nekoliko meseci obuke, ali bolje opremljeni. I pored toga što je čitava ta bitka za Haderslev izgledala kao omanja čarka u odnosu na ono što se događalo na istočnim ratištima, Danci su odlučili da to snime baš tako kako je bilo, bez preuveličavanja.
Biciklistima komanduje potporučnik Sand. Ulogu tumači Pilo Asbak, najpoznatiji po liku Jurona Grejdžoja iz serije "Igra prestola". Potporučnik jeste nizak čin, ali Sand se trudi da maksimalno odradi obavezu. Vojnici su preplašeni i neodlučni - među njima se već javlja sumnjičavost prema onima koji su nemačkog porekla, a jedna od žiteljki i spomene da je "sve ovo pre 40 godina ionako bilo Nemačka". Moral nije na nivou i sam potporučnik Sand se očigledno dvoumi šta da radi jer čuje glasine da se danski vojnici masovno predaju Nemcima.
Ipak, on u dve scene borbe pokazuje zavidno poznavanje taktike, dobro raspoređuje ljude, postavlja ih tako da budu bolje zaštićeni nauštrb efikasnosti. Bez ikakve komunikacije, prinuđen je da trči od vojnika do vojnika, kako-tako održava jedinicu, podiže moral, savetuje. Kako prolazi vreme, od formalnog obraćanja vojnicima po broju, počinje da ih doziva imenima. Ali jasno je da borba ne može potrajati, municije nema, dvojica momaka poginu. Tek posle predaje bude mu upućeno pitanje - zašto su se uopšte borili. Naime, u međuvremenu je danska vlada potpisala kapitulaciju te su Nemci ušli u Haderslev ne očekujući ikakav otpor.
Ovo je odličan primer "malog" ratnog filma. Danci od istorije imaju to. Zanimljivo je pak razmisliti o istorijskim okolnostima i koliko je to ovde bilo komplikovanije i strašnije. Potporučnik Sand jeste zanimljiv za mali film, a i razmere istorijskih događaja jednako su male.