MLADI U SRBIJI SE OSAMOSTALJUJU TEK NAKON 30. GODINE ŠTO JE IZNAD PROSEKA: Evo čime roditelji uslovljavaju decu da ostanu
U Srbiji se u proseku mladi osamostaljuju tek posle 30. godine, što nas svrstava među zemlje Evrope u kojima se najduže ostaje u porodičnom domaćinstvu, znatno iznad evropskog proseka od oko 26 godina. Zašto je to tako? Na to pitanje, za "Puls Srbije" su odgovorile Snežana Nena Šantić, ekonomista, Snežana Repac, psiholog i Maša Kostić, novinarka Kurir televizije.
- Ja sam do pre par godina živela sa roditeljima, preselila sam se zbog ljubavi i imam 28 godina. Da se to nije dogodilo, verujem da bih nastavila da živim sa roditeljima jer imamo jedan odličan odnos pun poštovanja. Imala sam situacije da moje drugarice dolaze kod mene kako bi se videle sa mojom mamom, ona je nama uvek bila kao prijatelj. Nikada nisam imala problem sa njima i zbog toga nisam imala ni želju da odem - rekla je Kostić.
"Najveći problem kod osamostaljivanja mladih jesu finansije"
Kako kaže, najveći problem kod osamostaljivanja mladih jesu finansije.
- Kada ste mladi, retko ko ima posao za stalno ili platu koja bi mogla da ispuni te neke finansijske potrebe kako bi se stan čak i rentovao, kakav god on bio. Ne želim ni da pričam o tome kako je kada neko želi da podigne kredit, mi nemamo uslova za to, nemamo dovoljno godina, novca ili ugovor za stalno. Nije istina da svi želimo da živimo u centru grada, neki ljudi samo žele da žive u Beogradu zbog mogućnosti koje on pruža a Beograd je širok pojam, nažalost ni na periferiji Beograda ne postoje garsonjere koje bi mogle da se kupe za neki normalan novac - navela je Kostić.
Kako kaže, zbog ekonomske krize, mladi se sve manje odlučuju na kupovinu stvari kao što su nekretnine i vozila.
- Moja deca su se osamostalila sa oko 30 godina. Otišli su u inostranstvo jer nisu mogli da nađu posao u Srbiji. Ipak, ja ne vidim problem u tome da više generacija živi zajedno, ja bih volela da živim sa svojim sinom, snajom i unucima. Ja sam tako odrastala. Mislim da je stvar u odnosu između ljudi, kada se moja ćerka udala, ja sam njenog muža prihvatila kao sopstvenog sina. To isto sam uradila i sa snajom, sve običaje koje su praktikovali u njenoj porodici, sada praktikujemo i mi - tvrdi Šantić.
"Zajednički život ima koristi i za roditelje i za decu"
Šantić smatra da zajednički život ima koristi i za roditelje i za decu, deca dobijaju ekonomsku sigurnost i društvo a roditelji osobu koja će se starati o njima u starosti.
- Ja razumem da mladi ljudi žele da imaju privatnost i svoj život koji su zamislili. Ipak, mislim da se svakako prebrzo odvajaju od svojih porodica i mi ne stignemo da prenesemo svo naše znanje na njih do tada. Oni time počinju svoj život ispočetka ali nemaju iskustvo koje ne može da se kupi. Mladi danas hvataju sve u letu, studiraju, rade, brinu se da li će biti otpušteni, sistem danas jeste takav nažalost - rekla je Šantić.
Repac objašnjava da psihološki i ekonomski razlozi utiču na odluku mladih da se osamostale.
- Veze danas traju jako dugo takođe, prolongiraju se kako bi se stekla materijalna podloga odnosno krov nad glavom koji je danas sve teže steći. U selima je malo lakše. Tamo se podrazumeva da će sledeće generacije ostati u tim kućama i na tom zemljištu. Roditelji koji investiraju u neke velike kuće koje su namenjene za više generacija, njima psihološki uslovljavaju decu. Zamislite koliko je teško, nekima to i prija ali to dosta otežava odlazak of kuće - kaže Repac i dodaje.
- Kada mladi žive kod roditelja, oni tu imaju komfor kao da su u hotelu sa 5 zvezdica, sve im je opeglano i skuvano, znaju da će u frižideru biti svakakve hrane i računi su plaćeni. Teško je preseliti se i živeti sam ili sa partnerom nakon tog iskustva, moraju da se naviknu na jedan potpuno drugačiji život za koji sami moraju da budu odgovorni - objašnjava ona.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs