opasno se uzburkava

OTVARA SE NOVI FRONT BLIZU BALKANA! Sprema se još jedan sukob pored rata na Bliskom istoku, samo što ne EKSPLODIRA, tenzije narasle do maksimuma!

Foto: U.S. Navy / Zuma Press / Profimedia
Prošle nedelje Pariz i Atina potpisali su sporazum o strateškom partnerstvu koji povezuje grčku bezbednost sa novim francuskim vojnim prisustvom na Kipru

- Takvi potezi rizikuju narušavanje postojeće osetljive ravnoteže i povećanje tenzija na ostrvu - rekao je zvaničnik turskog ministarstva krajem prošle nedelje.

- Ponavljamo da bi ove inicijative mogle da predstavljaju buduće bezbednosne rizike za grčku administraciju Kipra i da bi trebalo da se uzdrži od koraka koji bi mogli da potkopaju regionalnu stabilnost - rekao je zvaničnik.

Izjava je usledila kao odgovor na prošlonedeljnu izjavu Nikosa Hristodulidisa, predsednika Kipra, da će Francuskamoći da rasporedi trupe u Republici Kipar.

Jačanje tenzija sa Turskom


Prošle nedelje Pariz i Atina potpisali su sporazum o produženom, sveobuhvatnom strateškom partnerstvu koji efektivno povezuje grčku bezbednost sa novim francuskim vojnim prisustvom na Kipru, prenosi Al-Monitor.

Francuska odluka da rasporedi snage na Kipru preti da izazove tenzije sa Turskom, sa kojom Pariz već duže vreme nema dobre odnose zbog njenog delovanja u Levantu tokom rata u Sirijii u Libiji.

Francuski predsednikEmanuel Makronje u utorak izjavio da ne bi smelo biti "nikakve sumnje" u posvećenost Francuske da podrži Grčku protiv "svih pretnji", što se u Ankari uglavnom tumači kao prikrivena aluzija na Tursku.

Grčka je poslednjih meseci takođe produbila saradnju sa Izraelom, dodatno podstičući zabrinutost Ankare zbog njenog okruženja u regionu.

Nepromišljene vojne avanture, poput američko-britanske invazije na Irak 2003. godine, izazivaju posledice širom regiona.

Operacija iz 2003. godine je na kraju dovela do formiranja strašne terorističke organizacije Islamska država, koja je u jednom trenutku došla na 60 kilometara od Bagdada, a međunarodnoj zajednici je, uz pomoć kurdskih snaga i iračkih milicija pod iranskom kontrolom, trebalo nekoliko godina da uništi to zlo koje je opstalo kroz svoje ogranke.

Strateška važnost Kipra


Kiparje strateški važno ostrvo u istočnom Mediteranu, udaljeno 47 nautičkih milja od Turske, 65 od Sirije, 67 od Libana i 125 od Izraela.

Iz pene talasa na njegovim obalama, prema mitu, rodila se Afrodita, boginja ljubavi. Nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva stekao je 1960. godine, ali je London zadržao suverenitet nad teritorijama na kojima se nalaze dve vojne baze, Akrotiri i Dekelija.

Nevolje nisu dugo čekale. Tokom vladavine Osmanskog carstva na ostrvo je doseljeno njegovo stanovništvo, koje se naselilo na severu. Grčka hunta je 1974. godine pokušala da preuzme vlast pučem i pripoji Kipar.

Kada se suočim sa takvim istorijskim situacijama, uvek se pitam da li su ti pukovnici uopšte razmišljali o reakciji Turske?

Koja je brzo, u roku od četiri dana, organizovala vojnu akciju zaštite svog stanovništva i Kipar je podeljen do danas. Ušao je u EU, iako podeljen, jer je Grčka pretila da će blokirati veliko proširenje 2004. godine. Nije u NATO-u.

Stradala britanska baza


Na početku američko-izraelske agresije na Iran, 28.februara, iranska bespilotna letelica „Šahed“ pogodila je britansku bazu Akrotiri; veruje se da ju je ispalio Hezbolahiz Libana jer je Kipar u dobrim odnosima sa Izraelom.

Na snagu je stupio zakon nenameravanih posledica: opet je nepromišljena vojna operacija razjarila tinjajuću krizu, sada u istočnom Mediteranu, geografskom području koje se proteže od istočnih obala Libije do Levanta, Turske i Grčke - nije slučajno što je NATO komandu smestio u Napulj.

Panos Tasiopulos u tekstu „Istočni Mediteran: Ispod plavih voda snažne struje preoblikuju ravnotežu“, objavljenom u časopisu European View (online 20. aprila), zaključuje: „Istočni Mediteran nije samo najistočnija spoljnja granica EU, već i vrata ka Bliskom istoku, Zalivu, Magrebu, Balkanu i dalje, istočnoj Evropi, Crnom moru i Kavkazu. U tom smislu predstavlja granicu između zone mira i zone sukoba. Njegova važnost prevazilazi geopolitiku i proteže se na temeljne geoekonomske interese.“

London je bio izuzetno spor u slanju vojne pomoći, dok su države članice EU reagovale promptno: prva, razumljivo, Grčka, ali zatim Francuska, Italija, Španija, Holandija, pa čak i Ukrajina.

Sledeći korak je bio lako predvidiv: Hristodulidis je 19. marta u Briselu zatražio „otvorenu i iskrenu raspravu“ o budućnosti britanskih baza na ostrvu, jer bi mogle predstavljati pretnju bezbednosti.

Odgovor Londona je ponovo kasnio; tek 12. aprila objavili su da je „pravni status suverenih baznih područja čvrst kao stena“, iako razumeju određene tenzije.

Pregovori Nikozije i Pariza deo su „otvorene i iskrene rasprave“ na koju je uticala i odluka Turske, koja prigovara suverenoj odluci Kipra da 9. marta na severu ostrva rasporedi šest aviona F-16.

(Kurir.rs/Jutarnji.hr/Preneo: V.M.)