Iako je ostvarila pobedu u tradicionalnim laburističkim uporištima, to ne možemo posmatrati kroz nacionalnu prizmu.
Britanski premijer i lider laburista Kir Starmer je na opštim izborima 2024. godine okončao četrnaestogodišnju vladavinu torijevaca. Istovremeno je ulazak Najdžela Faraža u parlament pokazao da nisu nestali snaga i vitalnost pokreta nastalog oko bregzita.
Katastrofalan poraz laburista na lokalnim izborima rasplamsao je raspravu o političkoj budućnosti premijera Starmera. Unutar Laburističke stranke već se govori o naslednicima poput Vesa Stretinga i Endija Barnama. Rastuće siromaštvo i nezadovoljstvo među najranjivijim slojevima stanovništva dodatno krune podršku vladi, pa se britanski premijer suočava s najtežom krizom od dolaska na vlast.
Političko lutanje i nesposobnost Borisa Džonsona, Tereze Mej, Liz Tras, Rišija Sunaka, ali i aktuelne laburističke vlade, da ponude konkretne odgovore na goruće probleme Britanaca direktno su se reflektovali na Faražovu popularnost i impresivan uspon Reform UK. Najdžel Faraž je danas nadomak Dauning strita. Rast britanske populističke desnice nije samo posledica unutrašnjih problema i krize. Poslednjih godina oko Faraža i njegovih sledbenika formira se šira međunarodna mreža političke, medijske i finansijske podrške koja povezuje deo američke desnice, konzervativne think-tankove, teh-mogule i globalne antiestablišmentske pokrete.
Za vreme prvog Trampovog mandata Faraž je postao jedan od njegovih najbližih evropskih saveznika. Njegovi odnosi s bivšim glavnim strategom Bele kuće Stivom Benonom pokrenuli su stvaranje transatlanske mreže populističkih i antievropskih pokreta čiji je cilj zajednički front protiv Brisela, migracija i evropskih institucija. Bez obzira na to što taj projekat nije ostvaren, ideološke i medijske veze su ostale čvrste.
Zbog toga se u Evropi politička borba ne vodi samo između levice i desnice, nego i između dva modela - jednog čija je ideja integrisana Evropa s jakim institucijama i pravilima i drugog čija je vizija sveta zasnovana na slabijim državama, snažnim korporacijama i politici permanentnog identiteskog i kulturnog sukoba.
Politički ambijent Ujedinjenog Kraljevstva je više od jednog veka počivao na dominaciji laburista i konzervativaca uz retke koalicione periode. Međutim, politička scena zemlje se menja. Velika Britanija sada ima pet glavnih stranaka, a politička slika počinje da liči na slike njenih kontinentalnih evropskih suseda.
U Nemačkoj, Francuskoj, Poljskoj i Rumuniji jačaju politički subjekti koji dovode u pitanje temelje Evropske unije. Radikalna desnica i ekstremna levica, uprkos ideološkim razlikama, dele nepoverenje prema postojećem evropskom poretku i sve češće Evropsku uniju predstavljaju kao sistem koji treba fundamentalno promeniti. Tradicionalna umerena desnica širom Evrope nalazi se u ozbiljnoj krizi jer više ne uspeva da poveže ekonomski liberalizam, nacionalni identitet i socijalnu stabilnost. Deo birača odlazi populističkoj ultradesnici, dok drugi gravitira ka liberalnom centru.