"Išla sam kod psihijatra" Zlata Numanagić posle 30 godina progovorila o gubitku supruga: "Bolest ga je odnela samo 18 meseci posle venčanja"
Dodajte Kurir u vaš Google izborGlumačka legenda Zlata Numanagić, čije su uloge obeležile decenije domaće kinematografije, oduvek je svoju intimu čuvala podalje od reflektora. Ipak, tri decenije kasnije, rešila je da javno podeli bolnu priču o svojoj najvećoj životnoj ljubavi, pokojnom suprugu Đorđu Tokinu.
Susret koji je život odložio
Njihova veza počela je još u studentskim danima, kada je on sa iskustvom studija arhitekture iz Ženeve došao na beogradsku akademiju u klasu Saše Petrovića. Iako su emocije bile snažne, mladost i različiti životni putevi tada su ih razdvojili.
Pogledajte u galeriji fotografije Zlate Numanagić:
"Bili smo mladi. Ja sam upisala akademiju, on je bio četvrta godina jer je pre toga studirao arhitekturu u Ženevi, ali je došao i bio tu i bio od Saše Petrovića na klasi. Tada smo bili mnogo mladi, nije moglo to. Ja sam imala 19, on 25", prisetila se umetnica u emisiji "Emotivno s Drinom".
Čak i kada se on krajem osamdesetih preselio u Kanadu, a ona gradila karijeru u Beogradu, niti koje su ih spajale nikada nisu sasvim pokidane. Viđali su se prilikom njegovih dolazaka, održavajući plamen simpatije koji je tinjao uprkos daljini.
Kratka sreća i bolni rastanak
Novi list su okrenuli kada je Zlata sa sinom Fedorom otišla u Ameriku, gde je Đorđe bio na doktorskim studijama. Iako je delovalo da su napokon dobili priliku za zajednički život, sudbina je bila nemilosrdna. Samo osamnaest meseci nakon venčanja, bolest je odnela Đorđa.
"Razboleo se i nažalost nas napustio. Često sam razmišljala posle njegovog odlaska zašto se tako brzo završilo", sa tugom je ispričala Zlata.
"Išla sam kod psihijatra"
Smrt čoveka kojeg je volela ostavila je za sobom neizdrživu prazninu. Suočena sa bolom koji nije jenjavao, glumica je odlučila da potraži stručnu pomoć, otvoreno govoreći o poseti psihijatru kako bi pobedila unutrašnju blokadu.
"Eto tako se to završilo. Ja sam stvarno jako dugo to pokušavala da završim sa sobom. Mi imamo veliku predrasudu prema psihijatrima, ja sam išla i kod psihijatra, namenski. Rekla sam: "Ja sam došla kod vas da mi pomognete da uspostavim odbrambeni mehanizam protiv bola koji ne prolazi". Praktično sam joj dala dijagnozu svoju, rekla sam da ne želim da pričamo o tome kad sam bila mala i kad sam prvi put osetila jer to nije nešto što me opstruira u životu nego ovaj bol koji me parališe", iskreno je priznala.
Ključni trenutak u njenom oporavku bio je savet doktorke koji joj je pomogao da prihvati gubitak i pokuša da nastavi dalje, uprkos ranama na srcu.
"Tako sam sa njom popričala pet, šest seansi i ta divna doktorka mi je rekla jednu ključnu reč i to je jako važno da kažem, ona mi je dala zrnce koje mi je trebalo. Rekla mi je: "Svi mi imamo neke traume i neke događaje koji nas obeleže i koji nam smetaju da nastavimo život koliko-toliko normalno. Mi moramo da se potkrpimo nekako." Taj izraz - potkrpiti - kao da zakrpite nešto, to je činjenica, ja sam zakrpila u stvari svoju dušu", istakla je na kraju glumica.
(Kurir.rs/ SrećneRepublika)
Pogledajte video: Zlata Numanagić o "Srećnim ljudima"