KAKO JE UBICA MLADOG LUKE PRVI PUT UBIO: Kristijan sačekao Marijanu (22), krvnički se iživljavao, a kad je uhvaćen nakon 7 godina izgovorio je JEZIVU REČENICU
Dodajte Kurir u vaš Google izborKristijan Aleksić (50), koji se sumnjiči da je u subotu 16. maja ubio Luku Milovca, 19-godišnjeg maturanta koji je vikendom radio kao dostavljač, i koji je kobne večeri došao kod Aleksića da mu isporuči picu, već je robijao zbog ubistva. Aleksić je 27. maja 1994. godine ubio Marijanu Sučević, devojku staru svega 22 godine, kojoj je mučki oduzeo život dok se vraćala sa posla.
Tog kobnog petka, 27. maja 1994. godine, Marijana je završila smenu. Radila je kao pralja u splitskom KBC-u. Skinula je bolničku uniformu i odjavila se. Živela je u Prgometu, iznad Kaštela s bakom i zato je žurila na autobus. Preko nedelje je spavala kod dečka, u Splitu, ali je za vikend obično odlazila kući, piše Express.
Kod bake je živela od 16. godine nakon što su joj se roditelji razveli. Često je išla kod komšinice Ljube Aleksić na kafu, ona je znala sve njene tajne...
Ljuba ima dva sina, stariji se zove Kristijan i 18 mu je godina. Vrlo je povučen, kad Marijana dođe obično se drži po strani. Čudan mladić. Voli da rezbari drvo, majka kaže da joj sin plete goblene. Ima višak kilograma, pa ga majka svako veče tera da trči. Te večeri na putu iz Splita, Marijana je u autobusu sa sestrom Dunjom koja će izaći stanicu kasnije. Marijana silazi s braćom Veraja, Tonijem i Ivicom, na glavnoj stanici u Prgometu, oko kilometar i po od kuće. Razdvajaju se, oni idu svojoj kući. Malo iza 21 sat ona se kreće peške, ali putem staje jedan meštanin i ona ulazi u njegov auto, zaustaviće se na puteljku pred kućom, sad su već u njihovom zaseoku Džolići i Marijana će izaći napolje. Do kuće je još možda 50-ak metara, ali devojka nikad neće stići kući...
Na neosvetljenom putu, u malom mestu s nekoliko desetina kuća, ubica joj prilazi s leđa. Sevnuće oštrica noža. Jedan, dva, tri... Četiri puta psihopata ubada devojku s leđa, ali ni to mu nije dosta. Ukupno 17 uboda nađeno je na njenom telu tokom obdukcije - u grudi, grudni koš. Za kraj, s još četiri udarca gvozdenom šipkom od armature razbiće joj lobanju. Do kraja je unakaziti. To je bilo 1994. i malo ko je tad imao mobilni. Marijane nema kući ni u 22 ni u 23 sata. Ali baka ne brine, misli da je ostala da spava kod dečka. Njena sestra otišla je s društvom i ni ne zna da Marijana nije kod bake. Sledećeg jutra, meštanin koji traktorom vozi jaganjce na stočni sajam, prolazeći kroz Džoliće, vidi nešto čudno. Zastaje i on je taj koji prvi otkriva telo Marijane Sučević...
Zbog toga će biti među prvim osumnjičenim i moraće na poligraf, ali stočar prolazi. On nije počinilac ubistva.
Otpočetka istraga ide u sasvim pogrešnom smeru. Prema KBC-u Split. Sumnjaju da je počinilac neko iz njene radne sredine i da su oružje možda bile medicinske makaze jer ulazne rane su čudnog oblika. Tek će kasnije, angažmanom svetski poznatog forenzičara Henrija S. Lija, koji je radio na slučaju O. Dž. Simpsona, utvrditi da oružje nikako nisu mogle biti makaze. Naprosto, kad je dokazni materijal stigao do njega, utvrdio je da metal na odeći i na medicinskim makazama uopšte nije istog sastava. To nije oružje koje traže. Gubili su vreme na sasvim pogrešne hipoteze mesecima. Ubica nije niko iz KBC-a Split. Idućih sedam godina ubica će provesti na slobodi. Nikako ga ne mogu otkriti. Praktično, celo selo bilo je na poligrafu i svi su prošli, uključujući i porodicu Aleksić. Slučaj je "mrtav".
"Samo sam čekao kada ćete doći"
Sedam godina kasnije, u policijskoj stanici u Kaštelima zvoni telefon. Nepoznati muški glas kaže da zna ko je ubio Marijanu Sučević. Da muškarac koji ide s njim u teretanu u Drnišu pred svima to govori, da ga je čuo kako to govori još osam svedoka, koje navodi imenom i prezimenom. Policija dolazi u Prgomet na vrata familije Aleksić.
Kristijan je kod kuće, pitaju ga zna li išta o slučaju Marijane Sučević.
- Da, znam sve. Samo sam čekao kad ćete doći - odgovara. Bilo je to 2001. godine, sedam godina nakon Marijaninog ubistva. Inspektorima i istražnom sudiji Petru Ojdaniću sve priznaje - ispričaće kako je kuhinjski nož za hleb posebno "pojačao", odnosno učvrstio mu dršku i našiljio oštricu. Na rukama je te večeri imao kožne rukavice. Detaljno je ispričao kako je Marijanu ubio pod uticajem američkih filmova kojima je bio zaluđen. Da je na dimnjaku porodične kuće zapisao datum kad je ubistvo počinio i istražitelji su to zaista u dimnjaku pronašli.
S Marijanom je, kaže, retko razgovarao, kad bi ona došla kod njih uglavnom je gledao u pod. Rekao je da je bio previše stidljiv. Aleksić je rekao da je ubio jer je hteo da vidi može li on to, bio je zaluđen satanističkim ritualima i literaturom. Kod kuće je imao knjige na tu tematiku. Na vratima ormara napisao je 666. Crtao je pentagrame. Na papiru s psihijatrijskog nalaza, jer s 19 godina je zbog psihičkih smetnji morao kod psihijatra u Split, precrtao je broj dijagnoze i iza F- dopisao "666". Umesto tačke nacrtao je pentagram. Rekao je da je majka sumnjala u njega.
Na suđenju iduće godine, međutim, naglo je promenio priču. Ponašao se odvratno. Podrigivao. Kad je došao red na njega da se izjasni o krivici, rekao je da uopšte ne razume šta ga pitaju, o čemu se radi.
- Marijana mi je rekla da se boji samo Boga i jedne osobe, čije ime ili nadimak počinju na K, ali ne mogu se tačno setiti - svedočila je sestra žrtve Dunja Sučević na suđenju Kristijanu Aleksiću.
- Nakon nekog vremena počele su pretnje. Ocu bi na mobilni neko govorio da ono što se dogodilo jednoj ćerki, može da se dogodi i drugoj. Pozivi su bili svakodnevni, nekad i po dvaput na dan. Osim vikendom - pričala je Dunja.
- Lažeš! Na istoj stanici gde kažeš da je izašla Marijana izašao je te večeri i moj brat - govorio je Kristijan, očito pokušavajući da prebaci krivicu na brata s kojim godinama nije u dobrim odnosima.
Međutim, sudija Spomenka Tonković mu nije poverovala makar DNA nalaz ispod noktiju Marijane Sučević niti kapljice krvi nađene na njenoj odeći, kako je pisao Večernji list u izveštaju sa suđenja, nisu pripadale Kristijanu Aleksiću. Krv je pripadala ženskoj osobi. Oružje nikad nije pronađeno - Kristijan je prilikom priznanja u policijskoj stanici u Kaštelima bio rekao da ga je slomio na tri dela i bacio. Na suđenju - druga priča.
- Nisam to uradio. Ležim 15 meseci u zatvoru ni za šta. Ne želim više da odgovaram na pitanja jer sam dosad govorio svakakve gluposti. Neće mi niko platiti što nevin ležim u zatvoru 15 meseci - svedočio je Aleksić.
Osuđen je ipak na 12 godina zatvora, vrhovni sud kasnije će povećati kaznu na 14 godina. Kad je sve završilo, odmah nakon što je sudija pročitala da je dobio 12 godina, pitao je pravosudnog policajca koliko je sati, bilo je nešto pre podneva.
- Odlično - rekao je ubica:
- Stižemo taman na ručak!
Iste godine kad je Kristijan otkriven, njegov dve godine mlađi brat Goran je uhapšen. Roditelji su ga prijavili da im je pretio smrću i napao ih u njihovoj porodičnoj kući u Prgometu. Nije sasvim jasan razlog zašto je to učinio, ali Goran Aleksić prvo je nazvao roditelje Nikolu i Ljubu iz Drniša rekavši im da dolazi i da će ih sad ubiti. Pola sata kasnije zaista se pojavio u Prgometu. Stolicom je nasrnuo na roditelje. Međutim, gotovo u istom trenutku došli su policajci iz Kaštela koje su roditelji odmah nazvali.
- Pokušali su da ga smire, ali on je izvadio nož skriven u čarapi i zamahnuo prema majci, koja je pobegla u kuću. Zaključala je vrata pa je Aleksić više puta udario po njima, razrezavši ruku na razbijeno staklo. Potom je opet skočio na oca, ali smirio se kad su policajci rekli da će primeniti silu - pisao je Večernji list 19. avgusta 2001. godine.
Ubio nedužnog Luku dok mu je dostavljao hranu
Sada, 25 godina nakon što je uhapšen za ubistvo 22-godišnje Marijane Sučević, i godinama nakon što je odslužio zatvorsku kaznu, Kristijan Aleksić (50) se opet tereti za ubistvo. Naime, sumnja se da je u subotu uveče hicima iz vatrenog oružja koje je sam napravio ubio 19-godišnjeg dostavljača pice u Drnišu. Pobegao je s oružjem i ruksakom i skrivao se sve do ponedeljka ujutru kad su ga oko 3.30 sati otkrile specijalne jedinice policije.
- Čim smo čuli pucanj, suprug i ja smo odmah izleteli napolje. Priskočili smo u pomoć, našli smo dečka ranjenog na terasi - ispričala je za 24sata šokirana žena koja poznaje Kristijana Aleksića (50) i ubijenog.
Sve se odigralo u subotu oko 23.05 sati u Drnišu. Na ulici je ostao auto picerije otvorenih vrata. Kako su se bojali dostavljati picu Aleksiću, koji je terorisao ceo komšiluk u Drnišu, na dostavu su prema svemu sudeći krenula dvojica. Mlađi, 19-godišnjak ubijen je, a drugi dostavljač je pobegao i uspeo je da nazove policiju.
- Čula sam disanje na terasi i rekla suprugu da je sigurno nekog upucao. Rekla sam mu da ide da proveri jer je ipak on bio u ratu i iskusniji je u takvim situacijama. Odmah smo zvali Hitnu pomoć i policiju. Nažalost dečko nije preživeo. To je dete bilo pravi anđeo, pre mesec dana napunio je 19 godina. Stvarno mi nije jasno da dete od 19 godina upucaš i pobegneš - rekla je sagovornica 24sata.
I ona smatra da su sve službe zakazale i da je ovo nije jedan pokazatelj da sistem ne funkcioniše.
Po izlasku iz zatvora u kojem je izdržavao kaznu zbog ubistva nije radio, a on i njegova, danas pokojna, majka živeli su od penzije, koju je ona primala i naknade koju je Kristijan Aleksić navodno dobijao kao njen negovatelj.
Druga sagovornica za 24sata priseća se kako je pre tri godine u stanu zatvorio medicinsku sestru koja je došla da pregleda njegovu majku.
- Zaključao ju je i nije hteo da je pusti napolje, žena je od njega dobila PTSP! - rekla je žena.
Nekoliko sagovornika 24sata kaže kako je biti drzak prema ženama, dok se muškaraca bojao. Ostaje pitanje kako je čovek koji je ranije već ubio, s pet pravosnažnih presuda od kojih je najmanje jedna iz 2023. za neovlašćeno posedovanje oružja, uopšte bio na slobodi?!
Kurir.rs/ Ekspres