ONO ŠTO JE URADILA ŠOKIRALO SVET: Dok je njen sin iskašljavao krv, ona je osvajala medalje - priča koja slama srce!
Dodajte Kurir u vaš Google izborOksana Čusovitina je jedna od najvećih legendi gimnastike, sportistkinja čiji je dugovečni vrhunski nivo postao gotovo nepojmljiv u sportu gde se karijere često završavaju u ranim dvadesetim.
Iza njenih olimpijskih i svetskih medalja stoji i duboko lična drama koja je obeležila njen život.
Početak karijere i raspad Sovjetskog Saveza
Rođena 1975. godine u Buhari (današnji Uzbekistan), Oksana je počela da trenira gimnastiku kao devojčica. Njena izuzetna nadarenost brzo ju je dovela u reprezentaciju Sovjetskog Saveza.
Na svojim prvim Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine nastupila je za Ujedinjeni tim bivših sovjetskih republika i osvojila zlatnu medalju. Nakon toga vraća se u Uzbekistan, iako su uslovi za trening bili veoma teški – bez adekvatne opreme i osnovne infrastrukture.
Porodica i tragedija
Godine 1997. udala se za Bahodira Kurbanova, olimpijskog rvača, a 1999. dobili su sina Ališera. Iako se nakon porođaja vratila vrhunskom sportu i nastavila da osvaja medalje, 2002. godine njihov život se drastično menja.
Tokom boravka na Svetskom prvenstvu, Oksana primećuje da njen sin ozbiljno kašlje i iskašljava krv. Po povratku u Uzbekistan, lekari mu dijagnostikuju akutnu limfoblastnu leukemiju.
Borba za život i sportska karijera kao sredstvo preživljavanja
Lekari u Uzbekistanu nisu imali mogućnosti za adekvatno lečenje, a jedina šansa bila je klinika u Kelnu, u Nemačkoj, uz cenu terapije od oko 120.000 dolara.
Porodica je prodala sve što je imala, ali to nije bilo dovoljno. Tada Oksana donosi tešku odluku da nastavi da se takmiči na najvišem nivou kako bi obezbedila novac za lečenje sina.
Uz pomoć nemačkih trenera i gimnastičkog saveza, dobila je priliku da se preseli u Nemačku i nastavi karijeru, istovremeno omogućavajući sinu lečenje.
Kasnije je izjavila:
„Nisam razmišljala o medaljama, već o ceni hemoterapije. Svaki skok bio je borba za život mog sina.“
Sportski vrh uprkos ličnoj borbi
U tom periodu ostvaruje izuzetne rezultate – osvaja svetsko zlato 2003. godine, a na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvaja srebrnu medalju za Nemačku, i to u 33. godini, u konkurenciji znatno mlađih takmičarki.
Iste godine stiže i najvažnija vest njenog života – njen sin Ališer je izlečen i bolest je u remisiji.
Povratak i dugovečnost u sportu
Nakon što je sin ozdravio, Oksana nastavlja karijeru i ponovo menja sportsko državljanstvo, vraćajući se Uzbekistanu.
I dalje se takmičila na najvišem nivou: nastupala je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012, Rio de Žaneiru 2016. i Tokiju 2021. godine. U Tokiju je, sa 46 godina, dočekana ovacijama publike, sudija i protivnica.
Nasleđe i danas
Iako je više puta najavljivala povlačenje, Oksana je nastavila da trenira i pokušala da se plasira i na kasnije velike takmičarske cikluse, ali su je povrede u tome omele.
Upisana je u Ginisovu knjigu rekorda kao gimnastičarka sa najviše olimpijskih nastupa u istoriji.
Danas se njen život često posmatra kao simbol izdržljivosti – i sportske i ljudske. Njen sin je zdrav, a njena priča ostaje jedan od najpotresnijih primera koliko daleko roditeljska ljubav može da ide u borbi za život deteta.
BONUS VIDEO: