ZAŠTO VIŠE OD 70 ODSTO SRBIJE NE MOŽE DA VIDI PIKSIJEVE ORLOVE? Junajted grupa nema pravo da prenosi reprezentaciju, RTS reaguj
Foto: privatna arhiva

navijači uskraćeni

ZAŠTO VIŠE OD 70 ODSTO SRBIJE NE MOŽE DA VIDI PIKSIJEVE ORLOVE? Junajted grupa nema pravo da prenosi reprezentaciju, RTS reaguj

Lični stav -

Iako su Piksijevi puleni na korak do Katara ili u najgorem slučaju do baraža za odlazak na Svetsko prvenstvo u ovu zemlju, sudeći po poseti kada igra reprezentacija i po prostoru koji mediji posvećuju Tadiću i drugarima, očigledno je da građani Srbije nisu previše zainteresovani za igre našeg nacionalnog tima.

Postoji više razloga za to: još uvek nije izgrađen kult reprezentacije, kao u drugim zemljama. Recimo u Hrvatskoj nije zabeležen slučaj da neka njihova vedeta koja igra van zemlje odbije da igra za "kockaste". Do skora, neke naše razmažene zvezde, koje svom snagom igraju za svoje bogate inostrane klubove, nisu želele da igraju za svoju državu. Na očajnu posetu i interesovanje gledalaca utiču i slabiji rezultati poslednjih godina, česte promene selektora, loša selekcija igrača, skandal sa smenom predsednika Saveza, potpuna nezainteresovanost medija za igre našeg nacionalnog tima...

Piksi mi je rekao da mu je jako žao što su igre ove, nove reprezentacije u zapećku i što mnogi navijači, posebno u unutrašnjosti, nisu imali priliku da vide ove mlade igrače koji igraju punim srcem za svoju zemlju.

Nije logično da kada Zvezda ili Partizan igraju međunarodne utakmuce traži se karta više, a kada u Beograd dođe Ronaldo tribine su poluprazne.

Razgovarao sam sa mnogim fudbalskim ljudima sa namerom da utvrdimo zašto su Srbi digli ruke od reprezentacije?

Uglavnom je odgovor bio sličan: narod ne zanima reprezentacija jer je mediji ignorišu, malo pišu o njoj, neki objavljuju samo rezultat, a glavni razlog je revolt navijača zato što više od 70% Srbije ne može na televiziji da gleda Piksijere izabranike.

Od kolega iz raznih redakcija čuo sam gotovo istu priču: zašto bismo mi davali prostor u novinama ili na televiziji ukoliko sva prava na utakmice državnog tima ima kablovski kanal koji mogu da gledaju samo oni koji su pretplaćeni na tu televiziju. Kažu da među njihovim čitaocima i gledaocima, od kojih oni žive, mnogo je više nezadovoljnih i ljutih zato što im je uskraćeno da na televiziji koju plaćaju gledaju utakmice reprezentacije.

Iako sve redakcije, po zakonu, imaju pravo da sa utakmica reprezentacije "skinu" do 90 sekundi slike (golovi, šanse...), ni jedan medij to pravo do sada nije želeo da koristi.

Tako navijači u Srbiji nisu videli ni poništeni Ronaldov gol, majstorije Mitrovića koji je svojim golovima postao najbolji strelac u istoriji reprezentacije, Vlahovićev prvenac, ni jedan jedini gol, ni jednu šansu, ni jedan minut sa utakmica nacionalnog tima.

To što godinama građani plaćaju pretplatu i finansiraju javni servis nije dovoljno da bi uživali u majstorijama naših fudbalera na najvećoj evropskoj fudbalskoj smotri.

Naime, UEFA je 2017. godine otvorila tender za prodaju TV prava utakimca EP 2020. godine, kao i kvalifikacija za to prvenstvo, ali i za novoosnovanu Ligu nacija.

Pitanje je da li je RTS učestvovao na tanderu, ali se zna da je UEFA JUNAJTED GRUPI prodala TV prava, ali to što je ona vlasnik tih prava ne znači da te utakmice može da prenosi na svojim kanalima.

U nekom od ranijih tekstova objasnio sam da to što je Junajted grupa vlasnik prava ne garantuje joj da ih može emitovati na svojim kablovskim televizijama jer je to protivzakonito. Naveo sam primer: vi možete da kupite avion, vi ste vlasnik, ali ga ne možete vi voziti, ako nemate dozvolu. Isto je sa Junajted grupom. To svoje pravo mogu prodati ili ustupiti onome ko za to ima dozvolu. U ovom slučaju to su televizije kojima to zakon omogućava, to su TV kanali koji imaju nacionalnu pokrivenost. Kablovske televizije u vlasništvu Junajted grupe nisu na toj listi.

Ako se vratimo malo unazad, setićemo se brojnih afera povezanih sa korupcijom oko TV prava. Prva žrtva bio je bivši, do tada nedodirljivi Jozef Blater koji je svoju fotelju napustio zbog korupcije oko TV prava.

U zatvoru leže tri bivša južnoamerička fudbalska funkcionera, pali su još neki akteri tih lopovluka, a najjače je odjeknuo slučaj sa kupovinom TV prava od strane katarskog biznismena, Naser El Helaifija, vlasnika Pari Sen Žermena koji je podmitio bivšeg generalnog sekretara FIFA da dobije TV prava za svetska prvenstva 2026. i 2030. godine na Bliskom istoku i u Severnoj Africi.

Šta se u Srbiji dešavalo sa kupovinom TV prava, da li je i ovde bilo korupcije i kako će se ovaj skandal završiti pokazaće vreme. Bilo bi logično da javnost dobije odgovore na to ko je dozvolio da se grubo krši zakon i ko je od toga profitirao. Pored toga što ovi prekogranični kablovski kanali grubo krše zakon o elektonskim medijiama, jer nemaju dozvolu REM-a, a emituju se iz Beograda, za Srbiju je još veća šteta jer se na tim televizijama danonoćno emituje na hiljade domaćih reklama što je zakonom o oglašavanju zabranjeno.

Zakon krše i oni koji se oglašavaju na tim piratskim kanalima, jer novac od ogašavanja odlazi preko granice gde je sedište ove televizije u Luksemburgu, a usluge se obavljaju u Srbiji.

Postavlja se pitanje zašto RTS ćuti i ne odgovara građanima koji ga finansiraju zbog čega im je uskratio pravo da gledaju najznačanije fudbalske događaje, koji su po pravilu najgledaniji i sa najvećim rejtinzima na javnom servisu i gde je oglašavanje najskuplje.

Još nešto, na sajtu REM-a među televizijama koje imaju legalnu dozvolu nema N1, Sport kluba i NOVA S, što znači da su to prekogranični kanali, a to podrazumeva da im je sedište u inostranstvu (u Luksemburgu) i da u toj zemlji emituju program, koji se bez prekrajanja i menjanja izvornog sadržaja REEMITUJE u kablovskim mrežama operatora u Srbiji.

Više verujem mojim prijateljma koji godinama žive u Luksemburgu, koji su mi rekli da se NOVA S, N1 i SPORT KLUB ne emituju ni u jednoj kablovskoj mreži, a ni terestrijalnim (zemaljskim) putem u ovoj zemlji, nego što verujem Junajted grupi i REM-u koji tvrde da se programi ova tri kanala emituju u Luksemburgu na srpskom jeziku (sa srpskim reklamama), a onda tako upakovani, bez prekrajanja i menjanja sadržaja, REEMITUJU u kablovskoj mreži SBB-a.

Na osnovu člana 64. Zakona o elektonskim medijima, REM utvrđuje listu NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA OD POSEBNOG ZNAČAJA ZA SVE GRAĐANE I OSTVARIVANJU PRAVA NA PRISTUP DOGAĐAJIMA OD VELIKOG INTERESA ZA JAVNOST (lista događaja odnosi se na kulturne, političke, sportske...).

Na osnovu odredbe iz člana 64, stav 7, Zakona o elektronskim medijima (“Službeni glasnik RS", broj 83/14, Savet Regulatornog tela za elektronske medije, na sednici 4. marta 2015.godine, doneo je PRAVILNIK o načinu formiranja LISTE NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA.

U članu 6. PRAVILNIKA piše:

"PRAVO PRENOSA NAJVAŽNIJEG DOGAĐAJA MOŽE STEĆI SAMO PRUŽALAC USLUGE TELEVIZIJSKOG EMITOVANJA ČIJA ZONA POKRIVANJA OBUHVATA CELOKUPNO PODRUČJE REPUBLIKE SRBIJE I KOME JE PRISTUP SLOBODAN".

"SMATRA SE DA PRISTUP USLUZI TELEVIZIJSKOG EMITOVANJA NIJE SLOBODAN AKO SE ONA PRUŽA KAO ZAŠTIĆENA USLUGA, ODNOSNO KAO USLUGA SA USLOVNIM PRISTUPOM ILI AKO JE ZA NJENO PRAĆENJE NEOPHODNO PLATITI DODATNU NADOKNADU".

Ova dva člana jasno i nedvosmisleno govore ko u Srbiji ima zakonsko pravo da prenosi NAJVAŽNIJE događaje od velikog interesa za javnost, a među njima su utakmice državne reprezentacije.

Dragiša Kovačević

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track