FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Pravda za Srđana
Foto: Marina Lopičić

KOLUMNA

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Pravda za Srđana

Lični stav -

Prođe još jedan referendum bez žrtava u ljudstvu, uz minimum žrtava u materijalu. Prava sitnica, što reko Sir Oliver - jednu glasačku kutiju koju je već poslovični Srđan Nogo demonstrativno razlupao, nakon što je - pazi sad - uredno glasao. Verovatno - ne.

Počinilac S. N. smesta je priveden i određen mu je pritvor od 48 časova, što je bio povod da pokrenem akciju „Pravda za Srđana“. Jer, pazite: Nogo nije uradio ništa što najmanje 85% Srba redovno ne čini; kad god im se nešto ne dopadne, to odmah razlupaju. Pogotovo ako je razlupavanje odobreno sa „najvišeg mesta“.

Imam ja još argumenata za apel za puštanje Noga iz mardelja. Ako već - zahvaljujući statusu iznadzakonitosti, koji su mu kod JexS-a isposlovali „patriotski intelektualci“ - Referendumski Lopov nije priveden (kamoli zadržan) zbog krivičnog dela organizovanja demoliranja Beograda i paljevine ambasada, zašto da Nogo trune u tamnici gde jakrepe memla davi zbog neuporedivo manje štete.

Dobro ste pročitali - „organizovanja“. Neredi, naime, paljevine i lumperajka koji su izbili tokom „Veličanstvenog mitinga za Kosovo“ nisu bili „spontani“, niti se patriotizam „oteo kontroli“. Ne, na osnovu informacija iz obično dobro obaveštenih izvora - kao i očevida koji sam lično izvršio - tvrdim da su bili vrlo organizovani. I to (u naopakom smislu) dobro.

Ako se pitate zašto je u znak odmazde za ozvaničenje otcepljenosti Kosova demoliran Beograd, znajte da je to 1. zato što je Priština bila nedostupna, 2. zato što, kad god se naljute na selo, srpski čobani sami sebi odseku qwrz i 3. zbog „narodnog odisaja“.

Ako se pitate šta je „narodni odisaj“, znajte da je to licence to kill koju je Nikola Pašić - mnogo veći lopov od Referendumskog - dao svom članstvu i simpatizerstvu u svrhu proslave povratka na vlast nakon troipogodišnjeg „terora“ liberalne reformske vlade Milana Piroćanca.

Epilog „narodnog odisaja“: sedamdeset četiri mrtva, od kojih su neki premetnuli svetom nabijeni na kolac. Pa neka mi samo neko kaže da nikakvog napretka nije bilo u poslednjih 130 godina. Šta je jedna glasačka kutija u poređenju sa sedamdeset i četiri mrtva.

Referendum je protekao u senci još jednog u nizu „narodnih odisaja“ upriličenog prigodom Đokovićevog zadržavanja na australijskoj granici, suđenja, posledične deportacije i nacionalnog jedinstva u napušavanju Australije, u kojoj žive (i to dobro) i mnoge naše gore liske. Podiglo se bilo i kuso i repato, nije praktično bilo siročeta koje nije naoštrilo qwrz o australijske vlasti, zakone i sudove, mada nije zabeleženo da je neko čobanče odseklo qwrz.

Ali polako, ima vremena. Kao što onomad rekoh, izostanak ljutite australijske reakcije uopšte ne znači da svi verbalni pičvajzi - kako srpskog naroda, tako i senata - nisu uredno pribeleženi i zavedeni u ionako podebelu fasciklu. Sledstveno Kitaj Gorod i Slavski pojas ne bi trebalo da se ibrete kad nam - kad bude stani-pani - „Englezi“ ponovo uvale druga Tita.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track