FAMOZNO SVETISLAV BASARA: GEOĆORSOKAK
Foto: Marina Lopičić

KOLUMNA

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: GEOĆORSOKAK

Lični stav -

Kao i korona - u stvari mnogo pre nego korona - nakon početne uspaničenosti i rat u Ukrajini polako pada u medijski mrak, koji je - ma koliko vam ovo zvučalo suludo - najveća šansa za sklapanje kakvog-takvog mira. Jer, pazite, ko je lud da vodi rat koji ima malu gledanost, a čiji se „šerovi“ srozavaju. Da u igri nije pretnja nuklearnom eskalacijom, rat u Ukrajini 2022. bio bi kao rat u Vijetnamu 1968. Povod za proteste hipika.

Zahvaljujući brljotinama i trapavostima neshvatljivim i laicima, kamoli poznavaocima umeća ratovanja, ruskoj vojsci ne ide dobro na bojištu. Grbo se rodilo, vreme nikako da ispravi. U pokušaju ispravljanja ratne grbe, ruski gasudarstveni menadžment je odlučio da proglasi delimičnu mobilizaciju, da raspiše referendum na okupiranim teritorijama pod (delimičnom) kontrolom Moskve i da po kratkom postupku anektira inkriminisane oblasti.

Kako to biva, aneksija i - naročito - mobilizacija izazvale su veću euforiju u Srbiji nego u Rusiji. Ne znam da li bi oduševljenje bilo isto da su - daleko bilo - srpske vlasti proglasile mobilizaciju. Bilo kako bilo, ovih dana na terenu, tj. pred seoskom prodavnicom, u prolazu slušam sremske geostratege koji uz mlako pivo dokazuju da je 300.000 malo, da treba mobilisati tri miliona, pa onda pregaziti Ukrajinu. Na kraju se uvek oglasi i alfa mužjak, čovek čvrste ruke, koji poentira: More, treba baciti atomsku bombu na Kijev i šlus!

Naslušao sam se proteklih decenija takvih razgovora pred seoskim prodavnicama - koliko je samo puta Kosovo bilo oslobođeno pred STR „Sneža“ u selu B. (u K-skoj guberniji) - nevolja je što slično seoskim geostratezima razmišljaju (govore i rade) i ljudi koji su u posedu famoznih crnih kofera.

Svet se mic po mic pretvara, ako baš i ne u seosku zadružnu prodavnicu, a ono u lavirint ćorsokaka koji nikuda ne vode. A stvar u geoćorsokaku stoji ovako: Jedna je nevolja što Putin ni snu ne može sebi da dozvoli da izgubi ovaj rat - tu ga treba razumeti, jer ko u Rusiji izgubi rat, obično izgubi i glavi - druga, možda veća nevolja, jeste to što SAD, NATO & Co sebi takođe ne mogu priuštiti da Putin dobije rat.

Koliko Putin ne blefira kad kaže da će iskoristiti „sva raspoloživa atomska sredstva“, toliko ne blefira ni zapadna strana kad tvrdi da će uzvratiti istom merom. I njih treba razumeti. Pristane li Zapad na mir sa Rusijom u novonacrtanim granicama - a Putinovi telali šalju signale da bi to bilo poželjno - pa pritisne Ukrajinu da i ona pristane, gde su garancije da Putin za godinu-dve neće pokrenuti „specijalnu vojnu operaciju“ u, recimo, baltičkim zemljama, proglasiti osvojene teritorije „ruskom zemljom“ i zapretiti atomskim bombama svakom ko se drzne da se usprotivi.

Ako li A-bombe nekim slučajem ne detoniraju, rat će se otegnuti na najmanje nekoliko godina, sve dok nekom ne ponestane municije. Ðe smo mi tune? Šta će biti s nama? Ništa naročito. Kad se rat završi, konačno ćemo dobiti vladu. A ko će pobediti? Ne znam. Ko god da pobedi, najebo je.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track