Slušaj vest

Tako govore i pišu i oni od kojih bi se očekivalo da ne govore i pišu kao Matija, npr. oni koji su načelno protiv politika čija je kulturološka podloga Bećkovićeva (i ne samo njegova, legion im je ime) opštenarodna poetika i patetika.

Nisam, recimo, očekivao da će Danica Vučenić, inače jedna vrlo lucidna dama, progovoriti kao Bećković, a komedijant slučaj je udesio da upravo tako progovori u svojstvu „lica nedelje“ u istoimenoj rubrici nedeljnika Nedeljnik.

„Dočekali smo“, kaže Danica, „novu generaciju, koja, srećom, ne liči na nas, i iako nismo zaslužili, imamo novu šansu. Ako za deset godina budemo pričali o novoj studentskoj pobuni, znači da smo sve ponovo upropastili.“

Na prvo čitanje - za površne i nevične čitaoce - ovaj izričaj zvuči baš onako optimistički, pun energije. Već na drugo čitanje - i za prekaljene čitaoce poput moje neznatnosti - izričaj otvara epistemološki zjap iz koga se pomalja vekovna pasivnost srpskog kolektivizma B, koji će - skupa sa svojim pobratimom, srbskim kolektivizmom A - biti tema naše sutrašnje kolumne, posvećene kulturi kolektivizma.
Hajde da analiziramo. „Dočekali smo novu generaciju, koja, srećom, ne liči na nas, i iako nismo zaslužili, imamo novu šansu.“ Kao što znate, kad god neko kaže/napiše „mi“ i „nas“ a da mene to nečim džarne, moja neznatnost uvek napravi pitanje: koji „vi“, i dodam: jebo ja „vas“.

Držim da bi i pomenuta „nova generacija“ mirne duše mogla da napravi sledeća pitanja: „Koji vi, zašto ste nas čekali, zašto niste mrdali dupetima i uradili ono što očekujete da uradimo mi?“ Nova generacija, naravno, neće napraviti to pitanje jer je, izgleda, napravila pomak od kolektivističkih matrica. Šta reći? Isto što je rekla Napoleonova majka kad joj je sinu „krenulo“. „Daj bože da potraje.“

Sasvim u bećkovićevskom maniru, drugi deo Vučenićkinog izričaja je bremenit rezignacijskim i katastrofičkim naruhama. Pogledajmo. „Ako za deset godina budemo pričali o novoj studentskoj pobuni, znači da smo sve ponovo upropastili.“

Vučenićki to, naravno, ni na kraj pameti nije da kaže, ali iz onog što je rekla kolektivno B nesvesno govore sledeće: „Ako trenutni studentski pobunjenici ne urade ono što su Daničini ‘mi’ propustili da urade - a nisu ni pokušali - pa ako ponovo budemo pričali o studentskoj pobuni, onda će to značiti da smo sve ponovo upropastili.“

Inače, ova studentska pobuna uopšte nije pobuna - pobune su za robove i Matiju Gupca - ovo je politička akcija slobodnih ličnosti i to je za Srbiju i srpske prilike grandiozan presedan.

Šta će studentarija uraditi, na šta će stvar izaći, ostaje da se vidi. Zasad im treba skinuti kapu što su digli dupeta i što ne čekaju generaciju koja neće ličiti na njih.