Slušaj vest

Do sada nepostojećom rečju u jezičkom fondu u srpskom jeziku - „predvidovitost“ - pisac hoće da kaže da su u zemlji Srbiji reakcije javnosti (svih boja) na akcije (svih boja) apsolutno predvidive.

Iz bogatog asortimana mojih ostvarenih predvidovitosti izdvojiću onaj antologijski - koji me je umalo prelestio da sam vidovit - naime tačan scenosled sranja na Veličanstvenom mitingu za Kosovo, objavljen sedam dana pre održavanja skupa u (tada sedmičnoj) kolumni u Danasu. Tekst je dostupan u nekoj e-arhivi, znate šta je bilo, ko ne veruje, neka proveri.

Kad sam se prekjuče obavestio da je u policajnoj akciji zajedno sa još 14 jataka uhapšen ElektroGrčić, istog trenutka sam u nastupu predvidovitosti znao da će se nedugo potom pojaviti komentar tipa „ma to je dogovoreno“. Kao što se ubrzo i pojavio, i to dosoljen „saznanjem“ da će Vučić - kad furtutma prođe - obeštetiti Grčića za pretrpljeno apšenje i zatvorsku neudobnost sa dva miliona evra. Pa ko ne bi za tu sumu odležao mesec-dva.

Politička kriza - koja je uzdrmala Srbiju i kojoj se zasad ne vidi rasplet - direktna je posledica apsolutne nepredvidivosti studentskih radnji i postupaka, koji se ne mogu „hendlovati“ predvidivim, već stotinama puta viđenim protivradnjama i protivpostupcima.

Isto tako su bile predvidive i reakcije takozvane građanske javnosti, tj. nestranačkih diletanata koji u svakoj mobilizaciji vide pobedu. Nailazim tako u prolazu na osebujne parole, izlive višful tinkinga, poput npr. „stigli oslobodioci“ (tako se klicalo i ‘44) ili „studenti će napraviti državu po svojoj meri“.

Pojma nemam šta su studentske namere - a i oni ih kriju ko zmija noge, i dobro čine što ih kriju - ali mi se na osnovu dostupnih podataka čini da studentarijin prioritet nije magična reč Krugova Dvojke i Euromahale - „promene“ - nego „primene“ ustava, zakona, etc., mada lično ne bih imao ništa protiv da imaju u planu sazivanje ustavotvorne skupštine, ali hajde da se ne odajem političkoj fantastici.

Mrka je kapa i za neku koliko-toliko funkcionalnu redovnu skupštinu - ustavotvornu da ne pominjem - u društvu u kome zastrašujući procenat populacije čvrsto veruje u šarenu lažu da se 180 godina srljanja iz sranja u sranja - od kojih nijedno nije počišćeno - može gurnuti pod guber i onda u vakuumu stvoriti novu, prosperitetnu državu s nekim „neokaljanim licem“ na čelu.

Kao što sam stotinama puta ovde pisao - tj. džaba krečio - nema se ovde više ništa (i niko) srušiti, ovde se ubuduće može samo graditi - polje mogućnosti je nepregledno - ali pod uslovom da se stekne famozna „politička volja“ da se gradi, koju, ma koliko gledao u kristalnu kuglu, zasad ne vidim ni u naznakama.

Ima, doduše, još mogućnosti, sve su predvidive, ali držim da je neuznemiravanja javnosti radi dušekorisnije da se ne odajem predvidovitosti.