STRATEŠKI TOKOVI: Pohvala mudrosti - drugi deo
Pamet pojedinačnog čoveka, bio on i najpametniji i najsposobniji, ipak je ništa u odnosu na kolektivnu pamet jednog društva.
Ranije je ta kolektivna društvena pamet bila pohranjena u narodnim poslovicama i umotvorinama, a danas je ona dostupna kroz različite forme tzv. veštačke inteligencije, koja može ono što pojedinačni čovek ne može. Prošle nedelje smo podsetili na stogodišnjicu rođenja akademika Ljubomira Tadića, jednog od „očeva osnivača“ savremenih društvenih nauka kod nas, te je potpisnik ovih redova izrazio svoje mišljenje o liku i delu ovog čoveka koji je zadužio naše društvo i državu.
No, rekli smo na početku ovoga članka da je pojedinačna pamet ništa prema kolektivnoj, pa je jednako tako i sa pameću potpisnika ovih redova, pa bi o delu akademika Tadića, kao i o svačijem delu, trebalo saslušati različita mišljenja, jer se istina ne nalazi gotova kao bombonjera, već se do nje dolazi kroz prizmu različitih mišljenja. Prošle nedelje je na Institutu društvenih nauka održan skup povodom stogodišnjice rođenja akademika Tadića kome su prisustvovali naši ugledni politikolozi, filozofi, sociolozi i teoretičari prava, te će potpisnik ovih redova ovde ukratko preneti šta su ovi vodeći profesionalci u svojim strukama ustvrdili o akademiku Tadiću, ne pominjući imena, već samo zaključke.
Tako je jedan od naših perspektivnih mladih politikologa ustvrdio da akademik Tadić nije razarao ono postojeće, već ga je nadograđivao, odnosno da je evoluciju pretpostavljao revoluciji, što može biti sasvim lep nauk i za ovo naše vreme. Drugi naš ugledan politikolog zrele generacije je usvrdio da je akademik Tadić imao renesansni pristup politikologiji koji joj je kod nas do tada falio, što je opet dobar nauk za ovo naše vreme koje se teško probija do malo šire slike stvari i opštih javnih interesa, ostajući skučeno u različitim pojedinačnim interesima i mišljenjima raznih malih Perica koja su za naciju, državu i društvo beskorisna.
Jedan od naših značajnijih filozofa je ustvrdio da se naša kultura mora osloniti na značajne ljude kao što je bio akademik Tadić, jer naša kultura inače ima tu osobinu da zaboravlja svoje velikane. A ako zaboravljamo, bićemo zaboravljeni, i obrnuto.
Kad smo već kod sećanja i istorije, jedan od naših najuglednijih sociologa je ustvrdio da je akademik Tadić smatrao da istorija putuje prema nekom konkretnom pozitivnom cilju u kom će ideje slobode i pravde konačno prevladati, usled čega je bio neumoran borac za pravnu i socijalno odgovornu državu, čak i onda kada su te ideje bile u zapećku. Drugi naš poznati sociolog je postavio pitanje šta bi Tadić danas rekao usled aktuelne društvene situacije u Srbiji, usled čega se većina drugih umnih ljudi ovoga skupa složila da bi on danas usled polarizacija bio za dogovor najvažnijih društvenih aktera; vlasti, opozicije i studenata oko institucionalnog izlaza iz ove naše krize kroz neke pažljivo pripremljene izbore koje ne bi valjalo ni zbrzati, ali ni beskonačno otezati. Jedan od naših uglednih akademika iz Srpske akademije nauka i umetnosti je konačno govorio o intelektualnom poštenju Ljubomira Tadića, koji je u kritici sveta oko sebe polazio i od sebe samog.
Naposletku, jedan od vremešnih doajena i živih legendi naše politike i prijatelj akademika Tadića je kroz jednu anegdotu njegovog hrabrog istupanja za vreme komunizma opisao da se zapravo radilo o jednoj herojskoj prirodi koja nije podnosila kukavičluk.
MORAMO DA PROMENIMO LICE OVE ZEMLJE: Glavne ekonomske poruke predsednika Vučića - Obaranje rekorda za Ekspo i pregovori o sankcijama NIS-u sa Amerikancima