(Pod uslovom da je bude.)

Šta je, dakle, novo u kontrafaktualnoj sadašnjosti. Ima koječega novog, žutara Nova, npr. A šta ima novo u žutari Nova? Svašta. A među tim svašta se kao najsvašta izdvaja intervju sa srpskim „integralistom“ - umal u zlonamernosti ne napisah srpskim „integralnim pirinčem“ (mada ne bih mnogo pogrešio da sam tako napisao) - Milom takozvanim Lomparom.

Intervju počinje krkom u pizdu, pitanjem od mnogo miliona muda sterlinga: „Priča se da ste Vi prvi na studentskoj listi za vanredne izbore. Da li ste prihvatili ponudu studenata da budete na njihovoj listi?“ - posle koga sledi odgovor u vrednosti istog iznosa muda: „Ostajem pri onome što sam govorio od početka studentskog protesta: stojim na raspolaganju i nemam ličnih ambicija. Danas piše da je ovakav izbor - smešan. Marko Aurelije kaže: Ne brini zbog mišljenja ljudi na koje ne bi želeo da ličiš.“

Dakle, ne bi Milo, on je iznad toga, kao Marko Aurelije, ali, eto, spreman je da se žrtvuje. Već sam taj izricaj kvalifikuje dr prof. kao „nesumnjivo lice“. Možda se pitate šta bi to moglo biti nesumnjivo lice? E to vam je lice koje blebeće sumnjiva opšta mesta u koje malo ko sumnja. A ako se pitate: kako je to moguće, znajte da je to zato što mi možemo i ono što ne možemo, kako je to postavio praotac nacije i Mila Lompara, Ćosić.

Pitanja pljušte kao kiša. Novindžika pravi sledeće pitanje: „Važite za desnu struju studentskog pokreta. Da li sebe smatrate desničarem?“ A evo šta na to odgovara dr prof. Milo: „Moja politička orijentacija“, besedi Lompar, „oduvek je ista - liberalni nacionalizam. Kao relativna ravnoteža između individualnog izbora i duha zajednice, odnosno duhovne situacije vremena i tradicijskih zasada.“

Lepo rečeno, nema zbora. Samo držim da bi sve to mnogo lepše zvučalo - i bilo mnogo poštenije, a i efektnije - da je sve to što je rekao, Lompar izgovorio kroz dupe, jer je upravo čmarna tačka G mesto na kome se rađaju takve ideje, pa se posle zloupotrebom nervnog sistema premeštaju, najpre u glavu, pa u žutaru Nova.

Liberalni nacionalizam, to vam dođe isto što i višepartijski staljinizam, mada je u Lomparovom slučaju mnogo sličniji političkoj qwrcini od ovce. No, dobro. Novina novindžika je Lomparu postavila i jedno pomalo škakljivo pitanje: „Objavljene su Vaše slike sa predstavnicima Narodnih patrola, koji su jurili migrante, obezbeđivali mural Ratku Mladiću, napadali opozicionare, među kojima je i Savo Manojlović... Zašto ste se sastali sa njima?“

Obratite sad pažnju na kotrafaktualni odgovor, na kome bi Lomparu pozavideo i praotac, Dobrosav: „Nije dobro sužavati stvarnost.“ Šta je još Lompar odgovarao i kako će to moja neznatnost prokomentarisati, o tome se možete obavestiti u mini-serijalu „Dani Mila Lompara ukraj Ibarske magistrale“, koji počinju u sutrašnjem broju.