Slušaj vest

brat od strica Instituta srpskog naroda u Sremskim Karlovcima - prva pomisao mi bi da novoosnovani fakultet neće kuburiti s nastavnim kadrom, da će, štaviše, savet univerziteta - ili vlada, ne znam tko je tu nadležan - imati muke da iz preobilja visokoobrazovanih srbskih naučnika - svih do jednog svirača qwrzu Kraljevića Marka - odabere nastavni kadar.

U pravi mah se zapitah: šta bi to mogle biti srpske nauke, odmah potom dokonah da je to glupo pitanje i da bi pravo pitanje bilo - a šta ne bi mogle biti? Niko nema nauka i naučnika ko što Srbin imade. Zato nam ovako dobro ide.

Ne bi mi, nadalje, najjasnije šta se dosad čekalo, zašto se blagovremenije nije pristupilo osnivanju srpskog fakulteta, na kome će se - osim samorazumljivog srpskog jezika, srpske književnosti i srpske istorije - predavati i druge srpske nauke na sledećim katedrama: katedri za srpske podele, srpsku geografiju (geofizika srpskog sveta i srpskih zemalja), srpsku poetiku, srpsko ustavno pravo (s metodologijom referendumskih lopovluka), novu srpsku političku misao, antropologiju Srba svih i svuda, podkatedri za teologiju svetosavlja, pravoslavlja srpskog stila, potom katedri za srpske vojne nauke (na kojoj će se izučavati doktrina kako dobiti u ratu, a izgubiti u miru) i - konačno - katedri za srpski sir, srpsku salatu i srpski ajvar, koga odavno svojataju kafančine pod okolnim neprijateljskim zemljama i koji je došao na samu granicu gubitka srpskog identiteta.

(Btw, zaboravih da pomenem katedru za psihologiju srpskog nacionalnog identiteta i posebnosti, za koju kao predavača toplo preporučujem JexS-a Tadića.)

Fantaziranju nije bilo kraja. Pristupih fantastičnom odabiru predavača (molim osnivača, Vladu Srbije, da usvoje bar neke moje predloge, neće zažaliti).

Evo šta isfantazirah. Da sam, recimo, ja rectum - pardon, rektor - Fakulteta za srpske narode, za predavače bih odabrao sledeće srpskonaumne persone dramatis: Koštunicu, Čavoškog, „Ruha“ Antona - ne pomenuh, grešna mi duša, srpsku sociologiju, pa ispravljam grešku - pevaljku Vendi (odsek za svetosavlje), Đoleta Vukadinovića (nove srpske političke nauke), Dragoslava Bocan-Harčenka, koji bi - osim na katedri za srpsko dramosranje - mogao predavati i na katedrama za srpsku salatu, kajmak i ajvar.

Vi koji ste stisnuli muda, ostavili svaku nadu i doguzeljali do ovog pasusa, sigurno ćete pomisliti da sam u svojoj fantastičnoj sistematizaciji radnih mesta na FSN katedru za ustavno pravo i referendumske lopovluke namenio Koštunici. Ako ste tako pomislili, pogrešno ste pomislili.

Ne, Koštunici sam namenio katedru za noetiku, nauku o mišljenju, na kojoj će ustavotvorac srpskoj studentariji objasniti šta bi to mogla biti „srpska misao“ - iz koje je Lompar izvukao srpsko stanoviše - a ja vam u svojstvu v. d. rektora mogu reći da se mnoge pizdarije mogu objasniti kao posledica nasilnog svlačenja misli - duhovnog, nadmaterijalnog, kamoli nadnacionalnog fenomena - u srdljivu srpsku guzicu razvaljenu polusvarenim slavskim sarmama.