JEDNA OD NAJPOTRESNIJIH FOTOGRAFIJA KOJA JE OBIŠLA SVET Devojčica koja umire pred očima fotoreportera
Foto: JAIRO HIGUERA / AFP / Profimedia

kolumbija

JEDNA OD NAJPOTRESNIJIH FOTOGRAFIJA KOJA JE OBIŠLA SVET Devojčica koja umire pred očima fotoreportera

Planeta -

Nakon erupcije vulkana u gradiću Tormero, u Kolumbiji, devojčica Omajra Sančez ostala je zaglavljena u ruševinama kuća.

Agonija je trajala gotovo tri puna dana, adekvatna pomoć nikada nije došla, a spasiocima je jedino preostalo da je bodre u poslednjim trenucima njenog života.

Fotograf Frank Fournier je tada (1985) bio na licu mesta i fotografisao katastrofu koja se dogodila, a onda su ga odveli do devojčice kojoj je blato bilo do struka, a nivo vode i blata je iz sata u sat rastao zbog kiše koja je padala bez prestanka.

Furnijer bio je Omajru do njenog poslednjeg daha prilikom čega su nastale fotografije koje svet nikada neće moći da zaboravi.

-Osećao sam se totalno nemoćno ispred ove devojčice koja je gledala smrti u oči hrabro i dostojanstveno, rekao je on nakon ovoga.

Ali, šta se tačno dogodilo da život male Omajre i nakon tri dana muka nije mogao da se spasi?

Omajra Sančez
foto: EPA/STR

Tragedija u Armeru i pomoć koja nikada nije stigla

Nevado del Ruiz je naziv vulkana u Kolumbiji koji pre te kobne 1985. godine nije pokazao aktivnost još od 1840. godine. U septembru su već mogli da se osete jači potresi koji su alarmirali javnost, a najviše meštane obližnjih gradova poput Armera gde je u tom trenutku živelo 31.000 ljudi a nalazi se oko 50 kilometara istočno od vulkana.

Međutim, niko nije evakuisan i 13. novembra 1985. godine, Nevada del Ruiz je eruptirao. Bila je to mala eksplozija, ali dovoljna da pokrene razarajuću bujicu lave i blata. Brzinom od 40 kilometara na sat blato je došlo do Armera i u tren oka prekrilo 85 odsto grada gustim i teškim naslagama.

Putevi, kuće i mostovi su bili uništeni, a blato je se prostiralo na više od kilometar i po u prečniku. Zarobljeni su bili i građani koji su pokušali da pobegnu, jer niko nije mogao da se izbori sa silovitim blatom koje je prodrlo u njihov mali grad.

I dok su neki srećnici prošli samo sa povredama, veći deo grada je nestao i oko 25.000 ljudi je stradalo - samo petina populacije Armera je preživela.

Uprkos strašnom stepenu razaranja, sati su prošli pre nego što je počelo spasavanje onih koji su i dalje bili živi ali zarobljeni u blatu i ruševinama. To je dovelo do toga da mnogi, poput Omajre Sančez, umru sporim i užasnim smrtima.

Fotoreporter Frenk Furnijer stigao je u Bogotu dva dana nakon erupcije. Posle pet sati vožnje i dva i po sata hoda, konačno je stigao u Armero gde je planirao da fotografiše spasavanje preživelih. Ali, kada je stigao tamo, zatekao ga je užas koji nije očekivao. Umesto organizovane akcije spasavanja, zatekao je haos i očaj.

-Svuda oko mene, na stotine ljudi je bilo zarobljeno. Spasioci su imali poteškoće da dođu do njih. Mogao sam da čujem vrištanje u pomoć, a onda tišinu - jezivu tišinu. Bilo je užasno, rekao je on za BBC dve decenije nakon tragedije.

Ali, ono što je obeležilo njegov život došlo je sa pozivom jednog farmera usred tog haosa, koji ga je molio da ga odvede do devojčice kojoj je potrebna pomoć. Ispričao mu je da zarobljena ispod svoje uništene kuće već tri dana.

Njeno ime je bilo Omajra Sančez. Spasioci iz Crvenog krsta i meštani su pokušavali da je izvuku, ali nešto ispod vode joj je priklještilo noge i nisu mogli da je pomere ni pedalj. U međuvremenu, nivo vode oko Omajre je rastao zbog kiše koja je padala u kontinuitetu tih dana.

Kako je tada preneo Njujork post, Omajra Sančez, 13-godišnja devojčica koju su spasioci pokušavali 60 sati da izvuku iz hladne blatnjave vode koja joj je bila do vrata, je umrla.

Spasilački radnici Crvenog krsta ovde su više puta apelovali na Vladu za pumpom za snižavanje nivoa vode i za drugu pomoć za oslobađanje devojčice, zarobljene nakon erupcije vulkana.

Kada su volonteri prvi put čuli njen vapaj za pomoć, našli su je zarobljenu pored tela tetke i prikovanu zidom. Pre nego što je umrla, otkrili su da su joj noge bile upletene u naručje mrtve tetke.

Dobrovoljci, uglavnom vatrogasci i drugi iz obližnjih zajednica, pokušali su da izvuku i iskopaju devojčicu, a u jednom trenutku su pokušali da podignu telo tetke pomoću užeta koji visi sa helikoptera. Ali ništa što su uradili nije bilo od koristi.

Kada je umrla u 9.45 ujutru glava joj je pala nazad u hladnu vodu, a samo su joj nos, usta i jedno oko ostali iznad površine. Neko je tada nju i njenu tetku prekrio plavo-belim kariranim stolnjakom, napisao je tada Njujork post.

Majka i brat devojčice, Marija Aleida Sančez i Alvaro Enrike Sančez, pobegli su živi, preneo je Rojters.

Njen otac je poginuo pod ruševinama njihove kuće.

Majka, medicinska sestra, tražila je molitve za mrtve, preneo je Rojters.

-Živeću za svog sina, koji je ostao bez prsta, rekla je ona, a preneo je tada Njujork post.

Kurir.rs/Njujork post/Mondo

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track