Slušaj vest

Ukrajina polako, ali sigurno ostaje bez stanovnika. A što rat duže traje, to je sve praznija. Izazov preokretanja negativnih demografskih trendova dosegnuo je takve razmere da se sada smatra ključnim sigurnosnim pitanjem, piše Le Monde.

Milioni su potražili utočište u inostranstvu ili žive pod kontrolom ruske čizme na okupiranim područjima. Desetine hiljada Ukrajinaca vode se kao nestali, poginuli u borbama i bombardovanjima. Zemlja je pre invazije imala oko 41 milion stanovnika, a do kraja 2024. u njoj je ostalo otprilike 36 miliona, uključujući pet miliona ljudi na 20 posto teritorije pod ruskom vojnom okupacijom. To je službena statistika. 

Procenjuje se da je broj umrlih sada triput veći od broja rođenih, dok je Ministarstvo socijalne politike zabeležilo najnižu stopu nataliteta u svojoj istoriji, s 0,9 dece po ženi. U takvim okolnostima, piše Le Monde, očekuje se da će broj stanovnika do 2050. dostići 25 miliona i nastaviti da opada na 15 miliona do 2100., prema rečima Olge Duhnič, direktorke odeljenja odgovornog za demografiju i migracije u ukrajinskom think-tanku Frontier Institute.

Ukrajina Foto: screenshot X, screenshot YT/Ukrinform

Iako se emigracija, uglavnom iz socioekonomskih razloga, od nezavisnosti 1991. (kada je Ukrajina imala 52 miliona stanovnika) dugo nije smatrala problemom, ozbiljnost krize izazvane ruskom invazijom sada predstavlja ključan izazov za budućnost zemlje, kako za ekonomiju, tako i za njene odbrambene sposobnosti. Vlasti pokušavaju da reše problem, pre svega fokusirajući se na povratak izbeglica.

denis-smihal.jpg
Denis Šmihal Foto: Printscreen YouTube

Ukrajinski premijer Denis Šmihal takođe je preporučio da Ukrajinke rađaju barem troje dece. Međutim, taj predlog čini se prilično odvojen od realnosti, jer pozivati žene da rađaju više dece u trenutku kad sigurnost nije garantovana, a mnoge su već pogođene traumom zbog gubitka partnera, čini se u najmanju ruku bezosećajno.

"Jedan od ciljeva Rusije je depopulacija Ukrajine", rekao je opozicioni zastupnik Mikola Knjažitski. "I sve dok rat traje, broj stanovnika nastaviće da opada."

Iako vlasti još nisu javno otvorile tu temu, mnogi stručnjaci već smatraju da Ukrajina neće moći da obnovi zemlju bez strane radne snage, kazala je Duhnič:

"Kad govorimo o budućnosti Ukrajine i Ukrajinaca, sigurno je da ćemo morati proći kroz razdoblje imigracije. I već sada se moramo zapitati kako će ti ljudi živeti ovde, kako će se integrisati u naše društvo, i kako će usvojiti njegove vrednosti. Dugujemo to sami sebi, jer imamo vrlo poseban zadatak, ne samo da razvijamo ekonomiju, nego i da sačuvamo naš suverenitet".

Kompanije u zemlji već sada pate od manjka radne snage u određenim sektorima, što je dodatno pogoršano mobilizacijom stotina hiljada muškaraca u vojsku. Međutim, manjak će se još više osetiti nakon rata, kada će zemlja morati da oživi ekonomiju, prema Oleksiju Černišovu, ministru nacionalnog jedinstva.

Kako bi ostvarili cilj "udvostručenja BDP-a Ukrajine u sledećih deset godina", zemlja bi trebalo da ima "još četiri miliona ljudi na tržištu rada". To znači da "moramo podstaći Ukrajince da ponovo vide Ukrajinu kao svoju domovinu", rekao je Černišov tokom susreta s novinarima Le Mondea.

To je misija njegovog ministarstva, osnovanog krajem prošle godine, s ciljem rešavanja demografskih pitanja i povezivanja s izbeglicama kako bi ih podstakao na povratak.

"Sve će na kraju zavisiti od ishoda rata", realno je sažeo Černišov. Izbeglice se mogu podeliti u tri kategorije, objasnio je. Postoji 30 posto Ukrajinaca koji su spremni da se vrate u Ukrajinu na kraju rata, bez obzira na sve, i 30 posto onih koji su sigurni da se neće vratiti. Preostalih 40 posto su njegova glavna ciljana grupa.

"To su ljudi koji posmatraju situaciju u zemlji i čekaju da se rat završi, kako bi videli kakvi su bezbednosni uslovi, ekonomski razvoj zemlje, političku situaciju... Oni će svoju odluku doneti kasnije", rekao je.

Jedan od prvih zadataka ministra Černišova bio je da uspostavi veze između Ukrajine i ostatka sveta stvaranjem "centara" u evropskim gradovima koji bi nudili razne usluge i podsticaje. Pojedincima bi se mogla obećati radna mesta pre povratka, pa čak i povoljni zajmovi za pokretanje biznisa. Ministar je takođe rekao da zakonodavci razmatraju dopuštanje dvojnog državljanstva, koje je prethodno bilo zabranjeno za Ukrajince, kako bi se prilagodili novim okolnostima.

Uloga povratka još je značajnija jer veliki deo raseljenih, procenjen na najmanje pet miliona ljudi, čine uglavnom mladi i žene s decom. Prosečna starost u zemlji porasla je tokom rata na 45 godina, dok je zemlja i pre trpela zbog niske stope nataliteta.

- Što rat duže traje, to želja za povratkom opada, jer se Ukrajinci sve više privikavaju na novi život drugde. Kako godine prolaze, "Ukrajinci u inostranstvu sve su odlučniji da ostanu u zemlji domaćinu, jer su im deca sada uključena u nacionalni obrazovni sistem tih zemalja, prilagođavanje je završeno, i radi se o njihovoj budućnosti. Ako ste ukrajinska majka, ne razmišljate o vlastitom ostvarenju, nego o budućnosti svoje dece. A mnogi vide više prilika u tim zemljama nego u Ukrajini - kazala je Duhnič.

Bez stvarne nade u skori mir, raseljeni takođe brinu o sigurnosnim uslovima nakon rata, stanju ekonomije, političkoj stabilnosti...

- Pre dve godine, većina mojih prijatelja bila je sigurna da će se vratiti kada rat završi. Danas to više nije slučaj - rekla je Oksana Devoe, majka troje dece u četrdesetima, koja svoje vreme deli između Amsterdama i Kijeva, dodajući da će prema njenom mišljenju "mnogi muškarci izbeglice odbiti povratak u zemlju zbog straha da će biti zarobljeni na granicama ako rat ponovno počne".

Od početka invazije, muškarcima starosti od 18 do 60 godina zabranjeno je napuštanje ukrajinske teritorije.

- Vratiću se tek kada bude sigurno, i kada budem mentalno spremna - rekla je Dana Homič, 20-godišnja studentkinja, koja od početka invazije živi u Londonu. Osim sigurnosnih briga, mlada žena govorila je i o svom strahu od povratka u zemlju, koju više ne bi prepoznala nakon godina duboke traume, i bez većine svojih prijatelja koji su takođe otišli.

- Želeo bih da se vratim u Ukrajinu, ali to je sada apsolutno nemoguće - rekao je 48-godišnji Andrij Maj, pozorišni reditelj iz Hersona, koji živi u Nemačkoj sa svojim desetogodišnjim sinom i bolesnom majkom.

- Naravno, želimo da se vratimo, ali šta znači kraj rata ako ne povratimo svu svoju teritoriju? To nije kraj rata. Sporazum s Putinom ne znači ništa - zaključio je.

(Kurir.rs/Le Monde)