Slušaj vest

Kurir je u okviru posete Izraelu, koju je organizovalo Ministarstvo spoljnih poslova te zemlje za predstavnike medija iz Srbije i Crne Gore, boravio na Golanskoj visoravni.

David Baruh, major u rezervi i jedan od portparola Izraelskih odbrambenih snaga (IDF), održao je za nas dva brifinga od kojih je prvi na osmatračnici blizu tromeđe Izraela, Sirije i Libana.

On je pokazao na planinu Hermon na kojoj su izraelske snage zauzele deo sirijske teritorije na kojoj nakon pada sa vlasti predsednika Bašara al Asada i uspona islamista više nije bilo sirijske vojske.

- Oko toga nije bilo borbi, mi smo ga zauzeli samo privremeno. Golanska visoravan, gde se sada nalazimo, do 1967. bila je pod sirijskom kontrolom, što znači da su do tada Sirijci bili ovde gore, a izraelska naselja, gde su se uglavnom ljudi bavili poljoprivredom su bila dole u dolini Hula, severno od Galilejskog jezera, što je predstavljalo konstantnu veliku pretnju pošto su oni (Sirijci) gađali iz haubica i raketama i pucali na poljoprivrednike. Izrael je 1967. tokom Šestodnevnog (arapsko-izraelskog) rata mi smo zauzeli Golansku visoravan (njene dve trećine, prim. nov.). Početkom 80-ih godina prošlog veka ovaj deo je postao zvanično deo države Izrael - kazao je Baruh.

Tromeđa Izraela, Sirije i Libana na Golanskoj visoravni Foto: Kurir/Nemanja Vlačo

On je objasnio da od postizanja sporazuma sa Sirijom 1973. pa sve do pada Asada, pa čak i za vreme sirijskog građanskog rata bilo veoma malo incidenata na ovom delu granice, koju su nadgledale mirovne snage UN.

- Na početku građanskog rata u Siriji bilo je nekih incidenata, ali smo mi jasno stavili do znanja raznim snagama koje su se tamo međusobno borile da ne želimo da se uplićemo u taj sukob, što znači da vatru drže podalje od nas i to se u većem delu poštovalo. U poslednjih nekoliko meseci imamo novu realnost u Siriji i čujem da su Amerikanci zabrinuti da je sirijska vlada sada veoma krhka i zato je IDF na sebe preuzeo obavezu da nas ovde ne uhvate nespremne kao na jugu (tokom napada Hamasa 7. oktobra 2023, prim. nov.) i da nam zemlja opet bude ugrožena, pa smo preduzeli jednostrane korake, od kojih možemo da odustanemo kada se situacija poboljša i ušli smo u određena područja van teritorije definisane sporazumom iz 1973, uključujući najviši vrh planinskog lanca Hermon, odakle možemo bolje da vidimo šta se dešava u Siriji - rekao je Baruh.

Kurir na Golanskoj visoravni Izvor: Kurir/Nemanja Vlačo

On je naveo da na Golanskoj visoravni na površini od 1.800 kvadratnih kilometara danas živi 55-60.000 ljudi, od čega je oko 25.000 Druza i 30-35.000 Jevreja.

Mi smo na tom području posetili druski gradić Madždal Šams, gde je prošlog jula pala raketa Hezbolaha pogodila fudbalski teren i ubila dvanaestoro dece.

Nakon toga smo otišli na drugu osmatračnicu na samoj granici sa Libanom, iznad sela Metula, najsevernijeg izraelskog naselja koje je sa tri strane okruženo libanskom teritorijom.

Granica Izraela i Libana na Golanskoj visoravni Foto: Kurir/Nemanja Vlačo

Baruh nam je i tu održao brifing i kazao da je tu nakon okončanja Drugog libanskog rata i povlačenja izraelske vojske, prema rezoluciji Saveta bezbednosti UN 1701 uređena granica i jedino je libanskoj vojsci ili mirovnim snagama UNIFIL bilo dozvoljeno da se rasporede južno od rek Litani pa sve do granice.

- Realnost na terenu bila je potpuno drugačija. Nas je 7. oktobra 2023. na jugu napao Hamas, a narednog dana rat je izbio i ovde, ne zato što je Izrael izveo napad, već zato što je Hezbolah, koji ima vojsku veću od nekih evropskih zemalja, napao nas. Tokom deset, skoro 11 meseci konstantno su nas napadali, više od 17.000 raketa i drugih projektila je ispaljeno na Izrael u tom periodu, sve do septembra prošle godine kada smo kazali da je dosta. Do tada smo samo odgovarali na vatru, duž ove granice je evakuisano 60.000 naših ljudi, vojno smo mogli tako da nastavimo zauvek, ali je to politički bilo neodrživo. Doneta je odluka da se uardi tako da se ti ljudi na severu vrate u svoje domove i da više ne žive u strahu od napada. Tada smo počeli kopnene manevre, nismo ušli mnogo duboko unutar Libana, ciljali smo samo mesta sa kojih se pucalo na nas i gde su, prema obaveštajnim podacima, bila skladišta oružja. Tamo smo našli borbene planove Hezbolaha za "osvajanje severne Galileje", kako su ga nazvali. Ciljali smo njih i njihovo rukovodstvo sa ciljem da ih oteramo severno od reke Litani. Ovde možete da vidite šiitsko selo Kvarkela, Hazbolah su šiiti, odakle su konstantno pucali na nas i da znate da odakle god da su pucali, ta kuća više ne postoji - kazao je Baruh.

Major David Baruh, portparol izraelske vojske Foto: Kurir/Nemanja Vlačo

To što je rekao zaista je bilo tačno pošto su od sela u Libanu, koje se jasno videlo s osmatračnice, ostale samo ruševine.

Granica Izraela i Libana Izvor: Kurir/Nemanja Vlačo

Dok je Baruh pričao čula se nedaleko buka ili kako je on rekao "muzika" građevinskih mašina.

Major David Baruh, portparol izraelske vojske Izvor: Kurir/Nemanja Vlačo

Nakon drugog brifinga, dok smo snimali okolinu, začula se i pucnjava na području ispod nas za koju je portparol izraelske vojske prvo rekao da su to samo "aktivnosti" zbog kojih ne treba da brinemo, da bi se potom setio da je kod obližnjeg grada, dok smo prolazili autobusom, video obaveštanje stanovništvu o održavanju vojnih vežbi.

(Kurir.rs/Nemanja Vlačo)