ČOVEČANSTVO NA IVICI AMBISA, HOĆEMO LI IZBEĆI KATASTROFU? Evo kakve opasnosti i rizici prete u slučaju izraelskih ili američkih napada na iranske nuklearke
Pogledajte šta kažu stručnjaci, situacija je veoma kritična
Izrael je u sukobu s Iranom jasno poručio da mu je cilj da onemogući Teheranu da razvije nuklearno oružje.
Međutim, nije izvesno da li Izrael ima dovoljno vojne moći da to ostvari samostalno, posebno jer su neka od ključnih iranskih nuklearnih postrojenja duboko ukopana i snažno zaštićena, piše "Skaj njuz".
Do sada je Izrael izveo napade na lokacije kao što su Natanc, Kondab, Isfahan i Fordo. Juče je objavio da je gađao i postrojenje u Bušeru, jedinu aktivnu iransku nuklearnu elektranu, ali je kasnije povukao tu tvrdnju.
Koji su stvarni rizici takvih napada i mogu li oni dovesti do nuklearne katastrofe u regionu u kojem živi na desetine miliona ljudi?
Piter Brajant, profesor na Univerzitetu u Liverpulu specijalizovan za zaštitu od zračenja, kaže da za sada nije previše zabrinut.
Iako su mete napada bila i postrojenja poput Kondaba, šteta je uglavnom spoljašnja, a ta postrojenja su konstruisana tako da spreče širenje problema iznutra.
- Uranijum je opasan samo ako se udahne, proguta ili na neki drugi način unese u organizam pri niskim nivoima obogaćenja - rekao je.
Nuklearni materijal može završiti pod zemljom
Darija Dolzikova, viša naučnica u londonskom institutu RUSI, istakla je da napadi na postrojenja u početnoj fazi nuklearnog ciklusa – u fazi obogaćivanja uranijuma za upotrebu u reaktorima – nose pre svega hemijske, a ne radiološke rizike.
Postrojenja poput onih u Natancu i Isfahanu služe upravo za obogaćivanje uranijuma. Hemikalije se, u teoriji, mogu raspršiti, ali je rizik manji ako su objekti pod zemljom.
Sajmon Benet, šef jedinice za civilnu bezbednost i zaštitu na Univerzitetu u Lesteru, smatra da bi izraelski napadi verovatno rezultirali zatrpavanjem nuklearnog materijala "hiljadama tona betona, zemlje i stena".
"Napad na reaktor mogao bi da izazove potpunu radiološku katastrofu"
Glavni razlog za zabrinutost bio bi napad na nuklearni reaktor u Bušeru.
Ričard Vejkford, profesor epidemiologije na Univerzitetu u Mančesteru, rekao je da bi se napadi na postrojenja za obogaćivanje uranijuma mogli svesti na hemijski incident, ali da bi udar na reaktor bio "potpuno druga priča".
To bi, dodao je, moglo dovesti do ispuštanja radioaktivnih materija, bilo u obliku oblaka isparljivih supstanci ili u more.
Džejms Ekton, kodirektor programa za nuklearnu politiku pri Karnegi fondaciji za međunarodni mir, rekao je da bi napad na Bušer "mogao da izazove potpunu radiološku katastrofu".
Snabdevanje vodom u državama Persijskog zaliva bilo bi ugroženo
Kada je reč o Persijskom zalivu, udar na postrojenje u Bušeru mogao bi da kontaminira zalivske vode i time ugrozi ključni izvor desalinizovane pijaće vode.
U državama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Bahreina, desalinizovana morska voda čini veliki deo ukupnog snabdevanja.
Nidal Hilal, profesor inženjerstva i direktor Centra za istraživanje voda na Njujorškom univerzitetu u Abu Dabiju, upozorava: "Obalne stanice za desalinizaciju posebno su osetljive na regionalne opasnosti, kao što su izlivanje nafte ili moguća nuklearna kontaminacija."